Karta skrivenog blaga

kartaOvoga petka, 5. lipnja 2009., u 20 sati, Udruga Bašćina poziva vas na predstavljanje karte Kulturno-povijesni vodič kroz Lumbardu. Kartu, u čijem su stvaranju sudjelovali Robert Vegar, Tonka Lujanac, Sanda Hančević, Valerija Jurjević, Milka Batistić, Neven Fazinić, Maja Šestanović i Ivana Pamuković promovirat će dr.sc. Roko Markovina, u lumbarajskoj Kino sali Levant. Primjerci vodiča te će se večeri prodavati po promotivnoj cijeni.

Comments

  1. Moram pohvalit Lumbarajski vodič i sve autore koji su sudjelovali u stvaranju vodiča. Orginalnost 5, trud 5 jednostavno sve 5…Svaka čast!

  2. Lumbardian says

    Di ću ga ina za kupi? U TZ ga ni vragubokun.

  3. Lumbardian says

    Još nisan uspi ina vodič. Čujen da se spominje pancratium. Dok ne pročitan samo ću re da je u crvenoj knjizi označen crvenin štampanin slovima CR što znači da je kritično ugrožen. Za razliku od lale koja kao da je pala s neba, pancratium je pravi lumbarajski starosjedilac još od odledbe a možda i od prije. Pisat ću još u par navrata, osin o onin “afrodizijačkin” svojstvima koja mu mogu samo štetit. A čini mi se da Henry ima prekrasne fotografije. Henry ! nemoj se jidi na mene. Ja bi hoti klapu a ti curu na štangu. Ko je njima kriv što se neznaju odluči za vrstu turizma. Nemaju strategiju.

  4. Lumbardian says

    Pancratium nahodimo po cilemu sjevernom sredozemju. Ali samo na pržini uz more jer podnosi sol. Dakle u fragmentima ( na ostacima sipina iza ledenog doba ) i usuda je opasno ugrožen. Kad je po Lumbardi hodi kremenko, plaže su bile čedne i sritno je živi uza svaki žal. Onda su došla nika plemena što su naučila kova sikiru i bitilicu od gozja. Sve su iskrčili i užegli, donili žito i kozu, počeli gradi meje… Pancratiumu je ostajalo sve manje mista. Situacija je kulminirala pronalaskom mišalice za beton i pojavon turizma. Danas je ostalo jedno bogatije stanište za koje bi svaki lumbarjani mora zna i za koje mislin da je umjetno. Ja znan za još jedno divjo misto, a možebi hi ima još nekoliko. Nastavak za koji dan.

  5. Lumbardian says

    Taljani kažu džiljo (giglio), pa je ko odatle žilj ili ljiljan. To je u stvari cvit svetega Antonja (Padovanskoga), simbol čistoće i nevinosti. Žilj pribili je opivan i u staroj čakavskoj poeziji. Opojna je mirisa i cvate upravo sa. U Lumbardi starije žene neznaju za oblik “žilj”. Taj oblik nan se nameče i za pancratium. Možda neman pravo, ali pita san masu žena i nijedna nezna. Misle da se radi o žilavom žilju. Pitajte svoje babe i rezultate dajte Baščini. Najinteresantnije je to što pancratium ne spada u ljiljane nego u sunovrate pa je srodan visibabi i narcisu. Visibaba je vjesnik proljeća, a pancratium jesenske zriobe i trganja. Evolucija je tu napravila nekoliko čuda o čemu ću kasnije. Usput – pancratium u HR živi na Biševu, Visu, Peliscu, Mlitu i Jakljanu. Normalno i u Lumbardi.

  6. Lumbardian says

    Pričekat ću da pancratium procvate. Oprašuje ga jedan nočni leptir i tomu je prilagodi vrime otvaranja cvita. Zato tamo nebi valo stavi javnu jer ga pčela izgleda nemože oprašiti. Doznat ćemo i kakav je plod. Tu romantičnu priču o suživotu cvita i leptira bilo bi lipo popratit Henryjevin slikama. I romantičnon mužikon Dore Pejačević ( Blumenleben Op. 19 ) Jer cvit je baš ono prekrasan.

Speak Your Mind

*