Još jedna kiparska rođendanska

atelier-1930-mDanas je rođendan Frana Kršinića, kipara. Rodio se u Žabnjaku 24.7.1897, u kući koju je sagradio njegov djed. Majka je bila Marija Dračevac, a otac Roko Franje od Kršnića Tindira. Bio je prvo dijete mladih roditelja, poljoprivrednika i kamenara. Kako su tada Lumbarđani dobro zarađivali vadeći i obrađujući kamen, Roko je poslao sina u zanatsku kamenarsku školu. Frano se iskazao kao talentiran, pa je krenuo u Zagreb na Obrtnu školu. No, nije bilo više mjesta, te je produžio do Češke i čuvene zanatske škole u Horicama. Dobro školovanje za kamenoklesara je otkrilo kiparski talent, pa je Frano usred Velikog rata odlučio ostati u gostoljubivom okružju i studirati kiparstvo u Pragu. Izbjegavajući mobilizaciju zarađivao je klesanjem, te je uz dobre profesore puno naučio. Diplomiravši 1920. brzo se vratio u novu državu, malo u Zagreb, pa u Zemun. Napravio je desetke kipova, izložio na nekoliko izložbi, te je brzo bio zapažen. Meštrović ga je pozvao u Zagreb kao učitelja klesanja na Višu školu za umjetnički obrt, pa je od jeseni 1924. učitelj mladim kiparima. Puno je radio i gradio svoj izraz, stvarajući oblike koji su bili prepoznatljivi i dopadljivi. Sa tridesetak godina je bio siguran da je našao sebe, pa je dobro zarađujući polako i mirno gradio svoj kiparski svijet. Dobar u modeliranju pune plastike, otkrio je u ženskim aktovima pravu temu koja mu je omogućila da iskaže svoje klesarsko umijeće. Tako je u pola stoljeća modeliranja i klesanja izradio nekoliko stotina kipova, postavši prepoznatljiv i cijenjen u jugoslavenskom kiparstvu. Nekoliko radova finoćom linije i skladnošću oblika ulazi u sam vrh evropskog figurativnog kiparstva 20. stoljeća: ›Meditacija‹, ›Majčina igra‹, Kod kupanja‹.

Radeći isključivo u atelieru na Likovnoj akademiji u Zagrebu, ljeta je provodio u Lumbardi ribajući i uživajući u moru. Iako nikada nije zavirio ispod površine, dobro je poznavao što se krije uz dno i koja se lovina gdje može očekivati. Tako je rodno selo ostalo mjesto užitka i obnavljanja snage za zagrebački rad, kao neki tihi izvor nadahnuća i lijepih prizora. Današnji podsjetnik na to je njegov najbolji reljef, ›Ribari‹ iz 1931, postavljen sedamdesetih godina na zapadnu reprezentativnu fasadu Doma.

Jednom je poslao ocu u Lumbardu album sa fotografijama svih nastavnika na Višoj obrtnoj školi, pa tu sličicu ovaj put prigodno pokazujemo: ›Svom Tati Frano 1931‹.

Comments

  1. Lumbardian says

    Baš mi treba ovakva biografija. Sa malo onomastike (već je korčulanima suvišna) boje razumiš velike lumbarjane. Tako možeš idealizira svoju Lumbardu, stvara mističnu sliku tega starega svita. U sebi. I bit ponosan. I znat objasnit. Bravo.

  2. hranitelj tijela says

    alo webmajstori, danu napišite dvi tri riči o veeeeeelikoj zvijezdi toniju cetinskemu koji se ne može ni u Lumbardu po okupa bez tjelohranitelja
    ima za to lipa lumbarajska poslovica. a jada…
    bitno da su plemenske tetovaže po rukama

    • Molim vebmajstora da ovom glupanu obriše post!!!jer nema ljepše riči za njega!!!!

    • Stvarno lipo molim webmajstora da obriše ovaj komentar, jer me sram da može netko od “naših” bit tako primitivan!!!

  3. a ste sigurni da su to meni tjelohranitelji? i mislim stvarno, što to koga briga?

    • a i to što si reka.Tony je prin nego je doša ima koncert u Splitu i Dubrovniku pa morebi su njegovi iz benda hahhahaha a i da su tjelohranitelji pa šta onda majko… Ovi cajkaroši mi stvarno dižu paru sa glupin izjavama….

  4. i baš se zure inaša za ostima probost titotovu sliku koja je osvanula na konzumu a? i to stari? neka proje vrimena i sanaderovu će isto
    to je oti mot

    • U Lumbardi
      na Kortu oj žala,
      ostima su
      izboli Maršala.

      Ive Zure
      i dva pomoćnika,
      šujkali ga
      kako razbojnika.

      Jadan Joze,
      što si nan dočeka,
      glavni te se
      činovnik odreka.

      Mlatili ga
      kako hobotnicu,
      a pod njin su
      odgojili dicu.

      Bužali ga
      u justa i glavu,
      učinili
      rabotu su pravu.

      Nakun metle
      ofendilo ga po ruci,
      jadan Tito
      sada si na muci.

      Pa je zaja
      osti oj stolara,
      kala ga je
      iz gori do trotoara.

      I kako je
      iskapula strehu,
      nastavi je
      mlati ga po tlehu

      Buža si ga
      i moraš se stidi.
      Životinjo,
      puno ti je vridi.

  5. dječak says

    meni komentar ne smeta samo mi nije jasno čemu ta vrsta komentara ispod posta o Franotu Kršiniću. Možda kao paralela o stvarnim i umišljenim veličinama?
    a kad već pilaš webmajstore da urgiraju, baci pogled na ovo pa neka i tamo učinu da se izbriše

    “Onda sam otišo do Radio Dalmacije i tamo unutra sjedi Toni Cetinski na kauču i pije kavu, a kraj njega su ogromna dva nabildana istetovirana lika i nose tenisice one neke koje imaju rupe u džonu. I reko pa je li zbilja moguće da Toni šeta u podne po Splitu s dva tjelohranitelja, pa je li to potrebno. Shvaćam da Sanaderu trebaju, ali Toney eeej
    plemenske tetovaže eeej šuplji džonovi eeej ”

    http://www.djecaci.net/

    dakle primitivci koriste moć neta ma di god se nalazili a?

  6. Lumbardian says

    Toni i jest zvijezda. Veličina u svon poslu. Po prodanin CD-ima. Po koncertima. Po temu kako piva. E, ka bi ja bi toliko velik u svon poslu. I pametan je čovik, pa duhovit, živi kreativac. I čini mi se da je muzički školovan. A zašto bodyquard ? Pa šalje poruku umišljenima da bar budu pristojni ako hoće razgovara ili popi piće sa njin. Samo pustimo čovika na miru. Nemomo ga zalati.

  7. di je Tony ta pop-zvizda, di ste ga vidili da mu uši izvučem, njemu i toj njegovoj dvojici mulaca… jope ću hi mora’ ispešta…

  8. Lumbardian says

    Me meni. Medo Brundo. Junaka rodila mater lumbarajka. Viteza. Don Quijotea. Ajuto !!

  9. Koji primitivizam, samo se duboko nadam da je posljedica neke dječje nezrelosti a ne odraslog čovika….

Speak Your Mind

*