U četvrtak smo objavili post o Crljenku i Zinfandelu koji je obzirom na posjećenost našeg portala očigledno izazvao popriličan interes. Korektno i bez greške vijest su prenijeli kolege iz Dubrovnika referirajući se na našu objavu (pogledati ovdje), a dalje su krenuli i oni malo veći od kojih su neki uključili čak i Jerin komentar vezano na Old Spice i napravili mali bučkuriš od informacije (link) ili što bi se reklo nigdje veze. Unatoč svemu na business.hr taj dan je preneseni članak bio drugi najčitaniji.
Na jednom malom primjeru se tako vidi kako je nekad površno hrvatsko novinarstvo i koliko ta površnost može iskriviti informaciju. Objava u Slobodnoj korektno prenesena, pokazuje pak neke druge boljke našeg društva, a to je da se odmah stvorila platforma za prepucavanje na relaciji Hajduk – Dinamo, što će vjerojatno završiti na terenu partizani-ustaše, a naravno kako to obično biva u komentarima hrvatske štampe pojaviti će se i pokoji četnik. Sve je to redovito važnije od gospodarske bijede i bilo kakve inicijative za bolju budućnost.
Sad kad smo to zaključili mi nastavljamo svojim tokom, a vinska tematika držati će nas još neko vrijeme jer svježe je završen i Wine & Gourmet festival u Zagrebu uz još jednom zapaženu prisutnost i potvrdu kvalitete lumbarajskih vina.
Vezano za najavu ekskluzive možda ne treba više od činjence da se Grk proizvodi gotovo jedino u Lumbardi, te da samo Lumbarajsko polje prema svježim istraživanjima , koja će uskoro biti objavljena i široj javnosti, ne daje puno šanse za opstanak nekim drugim sortama. No naravno ima još nešto. Mnogima je nepoznata činjenica da je povezanost Grka i Zinfandela odnosno Crljenka, vrlo prisna. Čak štoviše radi se o prvom koljenu tj. odnosu roditelj-potomak, a isto je utvrđeno metodom genetičke identifikacije koja se koristi i u forenzičkoj medicini za utvrđivanje očinstva i srodstva ljudi. Ipak zbog nedostatka više podataka još se ne zna tko je roditelj, a tko potomak. Za ilustraciju i edukaciju svih nas, u prilogu je slikovni dijagram preuzet iz knjige Plavac Mali, gdje dvosmjerna strelica označava taj odnos roditelj-potomak, a on obuhvaća još neke nama poznate sorte, dok se strelica sa jednim vrhom usmjerava prema jasnom potomku. Simbol X označava križanje, kao npr. Crljenak X Dobričić= Plavac Mali, i dalje redom. Živili nam Grk, Zin i Plavac Mali!
– Bez obzira na nepobitnost činjenice da je zinfandel u stvari crljenak kaštelanski, realno, malo što to ima značiti za Hrvatsku osim što je to neki kuriozitet. Zin je odgojen na nekom drugom meridijanu, geografskoj širini, klimatskoj pozornici, tlu. Vidimo kako je na primjeru grka bitna pedologija za održivost i isplativost te sorte. Osim toga sve te sorte imaju klonove pa su i naši neuki stari odabirali bolji sadni materjal otporniji na bolesti i sušu, pruće sa loze večeg prinosa ili sladora…To danas rade instituti. Zin se tako i klonski lagano odmiće od svog brata crljenka. Još je jedan bitan faktor a to je podrumarstvo koje sigurno nije isto. Kao što raznih stilova ima u svim granama, amo reč umjetnosti, tako ima i raznih škola vinarstva u svijetu (Francuzi su i dalje neprikosnoveni). Pa i u istom kraju dva enologa imaju različitu ruku, prepoznatljivost u proizvodnji i njezi vina. Zako imamo velike svjetske i malo lošije meštre. Nije sve ni u materijalu. Ja nisam probao, ali zin i crljenak sigurno su danas dva potpuno različita vina. Iz svih ovih razloga vinogradarstvo i podrumarstvo i jesu zanimljivi, nekad teško razumljivi te je potrebno mnogo ljubavi, vremena i neprestanog učenja. Treba mnogo toga i probati, prakticirati, razumjeti se u kulinarstvo…Ja onu reklamu shvačam kao opče američko siromaštvo originalnom kulturom. Skoro čitav američki način života duboko je vezan uz evropske korjene i to je sve.
Slažem se sa oko 80% napisanog, ovako paušalno govoreći i to se tvrdo slažem. U onih preostalih 20% bi rekao da nebi stvari trebale ostati samo na kuriozitetu. Neosporno je da su navedene srodne sorte svaka priča za sebe i i da je svaka glas svoga kraja, no činjenicu o porijeklu nekih sorti kao što je navedeni Zinfandel, ili pak slavni Chardonnay čije porijeklo također ima doticaja sa hrvatskom moglo bi se po meni sigurno puno bolje iskoristiti. Pogotovo sada kada se hrvatska pokušava malo istaknuti na nešto široj vinskoj sceni od Balkana i dok ju mnogi još uvijek svrstavaju u novi vinski svijet (zajedno sa Čile, JAR, Australija, SAD i druge “nove” izvrsne vinske zemlje). Od onog preostalog u onih “preostalih 20%” nekako nisam baš nekog stava da je američki život toliko vezan uz evropske korijene. Vinarstvo možda da, no društvo kao takvo imalo je još puno različitih utjecaja i pisalo je opet neku svoju priču na svoj način, koja mene možda najviše impresionira u toj stalnoj želji za napretkom koja je kod nas često odsutna. Henry bi sigurno ovdje imao nešto za dodat, obzirom na svoje iskustvo, a još nas neki “Amerikani” valjda čitaju.
U svakom slučaju izvrstan komentar i osobno bi volio pročitati još takvih i to u obliku objava. Nekako smo pokazali da se i na seoskom portalu može pisati zaista o svemu, pa eto mail znate lumbardanet@gmail.com, bez ustručavanja, jer i mi nekad ostanemo bez goriva, a čujemo želje da se objavi nešto svaki dan.
Uostalom u selu sigurno uvijek postoji neki “problemčić” koji brine širu populaciju. 😉
– ameri su veliki mišani narod, preveliki potencijal. spasili su nas ono u normandiji, nahranili nas kumpiron, dali nam fermentun, pemedore…ali filozofija, olimpijada, zapadnjačka umjetnost i kultura iz stare su grčke. na to san misli. da bi čita hamingwaya i salingera prvo moraš nešto znat o slipemu homeru. ni jazz im nije ništa originalniji od bugarske narodne pisme na primjer. evropa je morala proč antiku, srednji vjek, renesansu, barok, klasike, moderne, stogodišnje ratove…i sad ta fascinacija željom za napretkom je protestantski, putitanski osječaj vjere, opet iz evrope (istočnjaci su mistici, katolici praktičari…). ako i ima originalnosti u arhitekturi, hortikulturi i brodohradnji i svinjogojstvu onda je to samo evropski nastavak. znanost počivana na arhimedu, newtonu, einsteinu…nisu imali ni projekte za raketne motore i atomsku bombu. zaboravih jezik, film, teslu, zinfandel…ali bože moj to ne znači da patin od amerofobije ili da san ludi amerofil.
– to što je šadone istina, poluhrvat, čista je kurtoazija. francuzi su za nas ipak prevelika nacija. imamo mi svoje originale, svoje sorte, mlade moderne vinare, položaje. imamo i probleme…se la vi. 😉