Sretan put Pave

Za neke ljude ne pamtiš kad si ih upozna, jednostavno ih poznaš i nema šanse da se sjetiš dana kad si ih prvi put spozna. E, ja točno pamtim taj dan kad je Pave uša u moj život. Pave i Asterix skupa. Bilo je to sredinom osamdesetih, u doba kad se ja ko pravi mali čagaj iz Koludrta nisam mica dalje od korte od Sutivana. Mi dica smo se igrali po gornjemu putu i odjednom se doli od puta kraj Lovrića pojavi neki lik koji je nosi neke velike ploče stiropora. Doša je do mene i reka ” Ej, ovo ti je za sestru”. Doni je na pet šest velikih bokuni stiropora nešto nacrtano, neku slagalicu. Kad je složi bi je to ogromni Asterix s mačem  u ruci na zelenom brigu. Zauzima je cili jedan mir od kamare. I godinama je tu živi s bratom i menom u sobi.
Tako je slikovito i u velikom formatu Pave uša u moj život.
Kad me zaskočila vijest da je parti odma sam uključi obrambeni mehanizam. Ne može Pave parti, ko može Asterixu naudi?!

Čekat ću liti isprid hotela one momente: “Direktore” : javlja se on u prolazu.  Kupanje na tvoju postu Pave? A da, odgovara. Kasnije izvještaj o temperaturi mora i uvik zajebancije i iskreni smih. Pamtit ću taj smih. Kako se samo smija jedan put u Maestrala, kad je na kortu od Žala doša oni što prodaje alate i alatke. Ja s Paveton unutra a Senka išla materi kupit držalo od motike. Pave mi prenosi pozdrave od kolegice s faxa iz Zadra i vidi da se ja sve osvrćen. Pita da što je, a ja ispalin, va mi po ća dok je navrime, kupi će mi Račiška motiku! Kako se smija, i kako je zapamti tu moju pošalicu, stalno mi je spominja i uvik puca od smiha.

Još jedan junak Lumbarde je poša u tu neku drugu Lumbardu o kojoj maštam i s kojom se tješim. Legendarni prvi seoski webmaster mi je posla moj post na staremu Lumbardanetu od dana 18.5.2006. Crno bila slika novega mosta i Pave na svoju postu maše. Reka je da pozdravin svih ma di god da jesu u temu momentu. To sam tad i napisa. Sad je tren da mu svi skupa uzvratimo: Pozdravljamo te Pave di god da jesi u ovemu momentu. Slika neka bude ista, crno bila, ali nebo, nebo sam mora opiturat u optimistično plavu boju.
Pave to mirita…

Comments

  1. Ivica Lozica Martinovic says:

    Tako mi je krivo…poslala sam mu poziv da smo prijatelji na FB i nije mi odgovorio, sad shvacam…to je bilo pred njegov “odlazak”…naime, krivo mi je bilo da, kad dodjem u selo kvando i kvando (obicno svake 2 g), jedan od rijetkih s kojim nisam imala ama bas nikakvih kontakata, nismo se pozdravljali. Valjda sam otisla u svit dok je bio jos dite i nismo imali dodirnih tocaka ni u kojoj sferi. Htjela sam to ispraviti putem FB gdje se danas ljudi znani i neznani srecu, pa jos, sticanjem okolnosti, kad sam otvorila njegovu stranicu – profil… zapravo sam ga i upoznala kroz sliku i komentar i htjela ga za “prijatelja”…eee, zakasnila sam iako pretpostavljam da je makar vidio ko stoji iza zahtjeva…da smo se mozda ipak “prihvatili” iako ne i formalno. Zahvaljujuci njegovim prilozima vidjela sam i sestru njegove zene, moju skolsku iz osnovne koja je davnih dana otisla u svijet u okrilje nove obitelji i zahvalna sam mu na tome jer o toj zeni nista neznam sve silne godine od 2. razreda osnovne, a evo nam kuca i 60-ta na pragu…boze moj.
    E moj Pave, htjela sam ti reci da mi oprostis sto ti se nisam javljala usput, kao da nam je neko trebao posredovati za upoznavanje, ocito tvoja i moja neka uzdrzanost, no barem sam probala “razbiti led” eto preko FB….odmaraj, laka ti zemlja lumbarajska

  2. vedrana kriletić says:

    Uvik si se nesebično odazva kad god smo te zamolili za bilo koju uslugu oko potreba udruge “lipa rič”
    Žao mi je da sam te kratko pobliže upoznala.Veliki ljudi su samozatajni i neupadljivi takav si bio i ti. Hvala ti i slava.Poćivao u miru Božjem.Nečeš biti zaboravljen.

  3. Marija says:

    ________________________________________
    ŽELIM ŽIVOT

    RIJEKOM ŽIVOTA
    ŠTO KA NEBU HLAPI
    TEČE BEZBROJ KRHKIH
    A PREKRASNIH KAPI
    KAD GLEDAŠ IZ DALJINE
    SVE JEDNAKE SE ČINE
    AL SVAKA IMA LICE
    I SVAKA IMA IME

    I SVAKA IMA SRCE
    ŠTO ZA LJUBAV TUČE
    ŠTO STREMI PREMA GORE
    KADA DNO GA VUČE
    SVAKA OD NJIH SJAJEM
    BESKONAČNOG BLISTA
    BEZ SVAKE OD NJIH RIJEKA
    VIŠE NIJE ISTA

    I ZATO MI SMO TU
    SVI SKUPA
    KO VELIKA, TOPLA
    PRUŽENA RUKA
    PLAMIČAK NADE
    U TJESKOBNOJ NOĆI
    NADE DA JUTRO ĆE DOĆI

    JA ŽELIM ŽIVOT
    A ZNAM DA ŽIVOT NEMA CIJENU
    ALI VJERUJEM
    KAD DOBRE SNAGE SE POKRENU
    DA PRAVI ĆE POTEZ
    U PRAVOME TRENU
    OTKLONITI PRIJETNJE ZLOKOBNU SJENU
    I SPASITI NEČIJE DIJETE
    MAJKU, OCA IL ŽENU…

    Posljednji pozdrav dragi Pave !

  4. “Nijedan covjek nije otok,sasvim sam za sebe….. ako More odnese grudu zemlje – Evrope je manje….” Zbogom prijatelju i sretan ti put! Maja

  5. Tereza Glassner says:

    Bili smo generacija…. Uvik smo te zvali Pavle a tvoja mama nam je stalno objasnjavala da nije Pavle nego Pave (“zapravo” ona mi je rekla “on je Pavao ali zovemo ga Pave jeli “…) Neka ti je laka zemlja 🙁

  6. Sjećam se i momenta i Asterixa i koliko sam zavidio što ga ja nemam u sobi.

  7. da mi se vratit u dane kad smo bili dica, kad smo na majicama pisali pinelima ime NK SUZY,
    jbg, sve je proslo tako brzo i ti si nas napusti moj prijatelju. tako me boli dok ovo pisem, al znaj, nikad neces bit zaboravljen, o tebi ce se jos pricat koliko si bio velik i ko covik i ko prijatelj, a to malo ljudi zasluzi. ovo lito smo sidili kod tebe na teraci i pricali i sicali se koda smo znali da je zadnji put.
    saljem ti veliki pozdrav

  8. franica blajka says:

    i nebo je plakalo kad smo čuli ovu tužnu vijest,a kako nebi čovjek ,kad odlazi naš Pave.Dobar duh Lumbarde,ne nametljiv tih,Uvjek ćeš biti u našim mislima i neka ti je laka lumbarajska zemlja.Počiva u miru dragi Pave

  9. Anonymous says:

    lumbarajski servantesu, ne mogu ti reć zbogom jer to zvuči zauvik! lipo ste ode napisali, sretan put Pave

    • Anonymous says:

      Zbogom Pave iako te ne znam, ali zato znam neke dobre ljude sa Lumbarde, sigurno si i ti dobar kao oni, vidim, volili su te i puno im je ža jer ćeš im falit, ostala im je samo tvoja dobrota kao zalog budućem životu.

  10. MARINERO says:

    LEGENDE ŽIVE VIJEČNO.

  11. Tužna sam Pave što se više nećemo vidit. Ti bi me uvik pozdravi sa istom rečenicom:”Ivana zašto si lagala nesretan broj svojih godina?” Koji si ti bi zafrkant? Nisi me nikad ni pita.
    Ali ja sam bila ta koja sam te uvik pitala za savjet, ideju i pomoć.
    Sjećam se trenutka kad sam prvi put vidla kako nastaje pravo malo umjetničko djelo.Na plaži na Žalu igrala se je tvoja ekipa. Ne sjećam se ko je bi zatrpan i ko je disa na disalicu, ali se sjećam kako si ti oblikova siluetu žene. Hvala ti za svaki osmjeh, savjet, ideju. Hvala ti za tvoju nesebičnu pomoć.

  12. domenika says:

    Dragi Pave,
    Malo je riči koje mogu objasni osjećaje kad smo čuli da više nisi s nama.Stalno mi u glavi odzvanjaju tvoje rići kad smo te pitali da nam pomožeš u pripremama oko prestave i kad je sve bilo gotovo pitali smo te kako če mo ti se odužit a ti si samo reka TO JE ZA DICU I ZA NJIH SVE,eto takav si ti čovik bi.Dava si se nesebično i kad god bi te trebali uvike si se odazva.
    Evo sa nakon sprovoda, koji je bi velik i tužan kako i uvik bude ka umre neko ko je bi duša mista, koga se moglo vidit u selu u svaka doba osječan da smo svi izgubili s tvojin odlaskom….
    Većina ljudi s kojima sam razgovarala rekli su da ne mogu virova kako te nema, kako je nemoguće da će mo prohodi kroz selo, a tebe neće bit da se javiš, pitaš kako san, da vržemo dvi riči ko i uvik. sa ka ujutro pojen u selo, to neće bi isto jer će ništo fali, osjetit će se nedostatak jedne duše koja je bila dobra sa svima, za svakoga imala dobru rič…
    Falit ćeš i svima će bit teško odviknut se od tvoje prisutnosti….
    Posljednji pozdrav i jedno veliko HVALA od udruge LIPA RIČ.

  13. Sa sobom si ponjeo i dio Lumbarde, sa sobom si ponjeo i dio svakoga od nas.
    Al’ jarane moj, vidimo se mi jos…

  14. Dragi moj ,
    nježni prijatelju,
    umjetnik je biće puno mekše, nego većina.
    Nisi imao debelu kožu,
    ali si živio iskrenije i potpunije,
    pa , makar u sitnicama.
    Ko da mi je otpa, komad srca,
    kad su rekli da te više nema.
    Ostaćemo zajedno , pa makar u snovima,
    doviđenja, prijatelju.

  15. rodion says:

    neka ti je laka nebeska cesta….

  16. Moje srce tesko suzu pusta
    i pumpa sa smijeskom
    jer ja cu pjevati i evo pjevam
    ja ne svijetlim, ja sijevam

    U teske boje
    njima ja sam obojen

    Pokreni me, sa mnom plesi
    tuge, tuge me rijesi
    daj da budem onaj, koji tjesi
    svakom onom, koji zna da grijesi

    Reci mi, Boze, koje si boje koze
    Boze, daj kazi, to o tebi da l’ su lazi
    ti znas sve, tako bar govore
    mora da je super gore
    kad se prozori raja otvore

  17. Bila Tabela says:

    :((

  18. miranda krsinic says:

    Zahvaljujem na predivnim rjecima za mog Pavla.U buri u oluji u zivotnoj tuzi,kad ostanes sam i utonis u sjetu, praviti se sretnim najveca je umjetnost na svjetu. Ovo me moj Pavle poducio. Spavaj moj Andjele.

  19. Ima već misec dana da ja mislim na te! Nemam broja, ne znam kako da dođem do tebe više.
    I evo učin nešto ča si mi da ima 6 godina dok smo još divanili po Zadru, i kažen si, aj da napišen ime na internetu ; i stvarno ; eto izađe slika tvoje keramike i mali broj u donjem kutu ;zovem u nevjerici. Javi se majka tvoja. Predstavim se ,žena me prepozna i saćeka da kažem svoje..i onda vijest: Ne vjerujem ti !!!!
    Drago mi je da si do kraja nodija onu smeđu dolčevitu, 😉 dragi prijatelju, ovaj zbogom nije zauvijek….shalom alejkum! ivana

  20. nije bitno says:

    proslo je misec dana i ja ne mogu virovat da te necu nac doli. zivot brzo prode a covik stalno misli da ima vrimena. ti si dokaz da ga triba zivit svaki dan, i sve sto mislis napravi danas, sad, ovaj cas, jer sutra…mozda je kasno

  21. miranda krsinic says:

    Sreco tetina, tuzan je bio ovaj najveci Bagdab Uskrsa, bez par bacenih besida telefonom. Bez tvoje Uskrne kartuline. U mojim usima jos odzvanja 4. 2.mj. Tete voli te tvoj Pavle..Tuzna sam i shrvana ali vjera u Uskrslog dati ce mi snagu da ustrajem. Mi smo ponovno zajedno..

Speak Your Mind