Prva gori, još tri se imaju užeć…

Iskrena rečenica “Neka adventa u Zagrebu, ja hoću advent u Lumbardi!” i ova slika poviše, inspirirali su me da napišem jedan post kako san uža nekad na Lumbardanetu.
Iskreno, i bez da brišem što napišem, pa što ispade do kraja.
Zašto me baš ovi detalj na slici toliko dotaknu? Jer tu vidim sebe u ovoj priči o adventu u Lumbardi. Eno me u kuglici, vidi se i sunce i blic kad je opali. A tu je i ova kućica, jedan jednostavan, lip i kreativan ukras. U mojoj glavi to je moja kuća, moj dom. U kojemu sam prove subotu doma na kauču, isprid televizije, di su mi blagdanske reklame trebale budit blagdanski duh. Ne gre mi buđenje duha priko televizije, moram priznat.
A samo sam treba izać iz kuće, poć do na Žal i sudjelovat u postavljanju i ukrašavanju adventskog vijenca i paljenju prvega svitla i što je najbitnije sudjelovat u druženju s ljudima.
Ekipa iz Lipe riči su sve ovo i zamislili da nas izvuku iz kuća i da bar na uru, dvi postanemo dio nečega što od nas traži samo malo volje, a iskreno je i od srca, a zauzvrat budi taj blagdanski duh, ali ne onaj iz reklama nego onaj pravi, koji se fizički osjeti, u srcu, duši, glavi, nije bitno di, ali se osjeti.
Fali san judi, svi mi koji nismo došli smo falili. Puno nas!
Kasnije sam nasamo obaša vijenac, vidi kako je lip, reka sam sam sebi, ope su nadmašile same sebe, misli sam. A nisam ima pojma koliko je zapravo on lip, još lipši zbog svih poteškoća koje su snašle ekipu pri realizaciji ovega što su učinili i čine za sve nas, za buđenje našega blagdanskega duha. Njima ovo i nije potriba, oni ovo žive i njihov duh ne treba buđenje, ovo je zbog nas koji se ne odazovemo, a patimo da osjetimo one osjećaje koje smo imali u blagdansko vrime kad smo bili dica. Te stvari se gube ako ne radimo na njima. A treba tako malo, treba se samo okružit ljudima koji to iskreno nose u sebi. Jer ti osjećaji prelaze sa jednih na druge, to je zarazno, na onaj najlipši način.

I zato…
Četiri su sviće na adventskom vijencu, jedna gori, tri još imamo užeć. Imamo svi mi, koji smo ko ja, još vrimena ispravit stvar i pomoć samima sebi.
I tri naredne subote na trgu u centru palit će se sviće. Bit će kuhanega vina, čaja, tosteva, hamburgeri. Zakantat će možda klapa, svirat će tiha i ugodna blagdanska muzika.
Sve lipo vanka na otvorenemu, na čistemu zraku. A ako i zadaži, Maestral je na po milimetra daleko, imamo di bit na suhemu. Znači, subote 9., 16., i 23. 12. 2017, od 17:00 oliti od 5 popodne, na trgu u Lumbardi, kolektivno budimo blagdanski duh.
Svi su dobrodošli, odasvuda… Buđenje blagdanskog duha ne treba samo u Lumbardi. Ako osjećaš da ti u prsima tinja i najmanji žar, a patiš za onim zaboravljenim osjećajima u blagdansko vrime, doji u sljedeće tri subote u Lumbardu da ti Lipa rič rasplamsa taj žar u pravi oganj i viruj mi, svima će bit lipo, a najviše tebi!!! Znaš da ti to treba…


Speak Your Mind