Pod lipom 35

Godinama se redaju nastupi mužike liti pod pittosporom, starim borom koji polagano ali neupitno sahne zbog stresa, visokom palmom i jednom lipom, onom koja često ometa meštra u dirigiranju. Koji je to glazbeni paviljon? Zrinjevac! Cila akustika gre kroz lišće u ariju. Ne čuje se skoro pa ništa. A za te folklorne većeri nisu neophodna stabla nego pozornica. To je tvorevina drvene i metalne konstrukcije sa tehnikon koju još nazivaju bina, scena ili desk a ima kulisu. Može biti rastavljiva ili fiksna, može bit prirodna, umjetna… Još su antički narodi znali gdje i kako gledati predstave a mi danas neznamo osmislit, locirat, uredit jedan prostor za lito, jedan za zimu. Danas izvođači nastupaju okrenuti prema lođi “Maestrala” a loggia je uređena tako da s najelitnijega dila publika može vidit plesača u cijelosti jedino ako u koreografiji ima skokova. Oni u livon sektoru iste loggie mogu vidit plesačima glave, a za klince vidit, nema nikakve teorije. Žao mi jer ja (kodno ime Lumbardian), odsviran mandolinu i gren sest u loggiu, i onda ako san duboko koncentriran, ne sudjelujen u čakuli, ispijanju pića i ako neka nekulturna glava ne stoji nanoge isprid mene, mogu štogod vidit i čut. Nogometne utakmice san apsolvira zadnji put.
– Jedna zanimljivost. Činili smo prove u staremu kinu i jedan čovik koji je prvi put doša u ti prostor, reka je (sad zamisli žrnovski dijalekt):”Što to ne užežete?”.
– Sad se ja to ko pravin malo pametan ali ovo je jedini način da s malo ironije ukažen na najbanalnije stvari za koje svako zna, a izvođači to jednostavno ne vide.
– Zamoli bi kojega swm-a za sliku ako ima.
by the Lumbardian

(slikovito i bez slike – 2swm)

Comments

  1. je je ja cu poce rentava periskope, pa neka cejad gledaju………..

Speak Your Mind