O lalama

lale6Donje blato opet je puno lala. Lumbarajski je to naziv za rani tulipan (Tulipa praecox Ten.) koji pripada vrlo rijetkim biljkama. Vrsta potječe s Bliskog Istoka, odakle je u 18. stoljeću prenesena u Europu. U Hrvatskoj ih nalazimo na svega nekoliko lokaliteta, od kojih je Donje blato njihovo najbogatije stanište. Barem je dosad bilo, a hoće li tako i ostati ovisi ponajviše o nama. Bašćinice su ovu subotu, oboružane fotoaparatima, krenule u pohod na lale, da slikom, koja govori više od riječi, zabilježe njihovu ljepotu. Uvjerile smo se, nažalost, da taj prizor nije svima dovoljno nadahnuće. Nekome je potrebno cvijet ubrati i uzeti samo za sebe, da mu, polako venući u vazi, nakratko uljepšava dom. Na odlasku smo pokupile odbačene lale koji vjerojatno nisu zadovoljile nečije estetske kriterije i krenule kući s tužnom slutnjom da će ova rijetka i ugrožena vrsta u bliskoj budućnosti postati još rjeđa.

Udruga Bašćina

Comments

  1. Lumbardian says:

    Meni je zagonetka kako su lale uopče dospile na Donje Blato. Mitologija. Inače praecox u crvenoj knjizi ima status NT (gotovo ugrožena vrsta). Lale vole stare vinograde di je rahla zemja i di se motičari, a traktor in smeta. Ima hi još na par mista u Hrvackoj ali su najpoznatije ove naše. Alta Blatiaceae.

  2. Lumbardian says:

    Što je to “stuttgarter”, “red baron” ili “holandski žuti”? E,upravo se te vrste kaapule sade po lumbarajskin vrtovima. U ovon svitu hibrida, klonova i genetski izmodificiranih mutanata. A di je SKALONJA ?!? Pitajte babe! Jeli kogo iskapula sime ? Ako kogo ima, neka se obrati Bašćini. Nadan se da nisan preslobodan. I ja bi malo. A bila je i mlitska kaapula, i konavoska kaapula…

  3. Lumbardian says:

    Skalonja bi se ko pravilnije zvala “ljutika”. I sad, ovo je meni senzacija: Kapula je lat. Allium cepa a engleski “onion”. Ljutika je lat. Allium cepa var. viviparum, a engleski virovali ili ne”ljutika”. From Dalmatia(Croatia). Nema hrvatskijeg povrća. Surfajte malo pa će te vidit koliko je posebna. Od njene biologije do specifičnog okusa, mirisa… I dozna san ko je ima u Lumbardi i poj sv. Antonj.

  4. Lumbardian says:

    Opet o lalama i malo prepisivanja: Prvi herbariji su napravljeni u 19. stolječu. Zadnji detaljni pregled naših lala su izvršili stručnjaci S.Ungar i Ljerka Regula-Bevilacqua 1970 god., područje donje Blato, stari vinograd, 2500m2 sa (zamisli) 100 primjeraka po metru kvadratnomu, vrlo obilna nazočnost. Ivo Trinajstić je istraživa 1985 god. U crvenoj su knjizi, a 2006 godine su zaštičene. S2 Strogo zaštičena biljka; NN 7 (Narodne novine); 16.1.2006. A tužne slutnje bašćinica bi se, ne da Bog, mogle obistini.

    • Bašćinice says:

      Svaka čast! Di si naša te podatke, i nas bi zanimalo malo detaljnije obradit ovu temu…

      • Lumbardian says:

        hirc.botanic.hr/fcd/DetaljiFrame.aspx?IdVrste=27294
        Onda klikneš na”uz pojedinu vrstu prikaži”, pa klikneš na “svi” i poješ prema dnu stranice i inaješ ovo što san prepisa. Ili na guglu “Flora croatica datebase”, ali je to teže. Bilo bi najboje kontaktirati te jude ako je moguče.

  5. Lumbardian says:

    I na kraju sage , trebalo bi zaštititi lale. Naći stručnjake, specijaliste za tulipane. Da znamo kako ih razmnožavati i u jednom vrtu ih uzgajati. Jer smatan da će Lumbarda kad – tad imati nekakav Central parkić ili perivojčić di će do nečijeg kamenog poprsja cvasti naša čuvena lala. A one dogone monstrume (eukaliptuse) potaja dok je još ode obšivačeva dizalica. A imamo mi još tega.

Speak Your Mind