Mali opušteni intermezzo


U “obilju” ozbiljnih gospodarstvenih tema na lumbardanetu, činin jedan mali opušteni intermezzo. Slika san morfologiju pržine i pješćenjaka koji su položeni slojevito, nagnuto u smjeru sjeverozapada. U stilu von Danikena zaključujen da je ove desetmetarske naslage nabaca paleomaestralun u pleistocenu (ledeno doba) kad nije bilo mora između Korčule i Pelisca. Kanaliziran u uskon klancu vitar bi zviznu sto na sat, otpuhujući prašinu s pržinon koju nije mogla zadržat slabašna tundra. Oslabivši na izlazu iz konala, supermaestral je otpušta pržinu, najdeblje na potezu Lenga – Punta od Gornje, koje se tektonski izdiglo skroz suprotno dinaridskon smjeru otoka. Praveći tako vitru barijeru, nastalo je cilo Poje. Kasniji povodnji i vitri izlokali su vododere, po meni pedološki najoriginalniji dil Dalmacije. Izgleda da je ovo pradomovina grka di je on dava najboje vino na svon korenu od 7-8-metri. Danas je područje zauzela maslina i što je još žalosnije, bor koji tu pet puta brže reste nego u gori. Nemojte meni sve virovat. Ovo san pusti mašti na volju. I sada ono: čuvajmo, pazimo, ne dajmo nikomu, pa ni turizmu.
Lumbardian

Speak Your Mind