MaBi

A sad zamislite (i pritisnite play na traci niže)… Petak ili subota navečer, odnosno bilo koji dan, zar je to uopće bitno. Sredina devedesetih, rat smo skoro završili, očekujemo bolje dane, a uostalom ljeto je, a to su najbolji dani. Mjesto radnje: disco club Mabi, ružičasta neonka iznad vrata, ekipa na zidiću, a za pultom legendarni Dj Roy.

Phil Collins In the Air Tonight(vocal)
by Dj Markotin

Redara nema, jer ulaz je besplatan, a uostalom nema ni nasilja. Ekipa se skuplja pomalo, uvodno vrti mix Phill Collinsa, a vrti se i kugla iznad podija, baca zrake na veliku sliku Tine Turner, a malo dalje mršti se crnka u kožnim hlačama i sa lisicama, all made by Jordes. Početak je to još jedne Lumbarajske ljetne  večeri, koja nerijetko završi na pržini ili negdje drugdje “open air” do ranih jutarnjih sati. Petnaest godina kasnije, diska se sjećaju samo oni preko 30, Phill Collins se povlači zbog slabog sluha i bola u kralježnici,  Dj. Roy radi za nekim drugim pultom koji nije glazbeni, a glazbom se nakon zadnjeg pojavljivanja u Stonehengu  sada bavi uglavnom rekreativno i možete ga još pronaći na soundcloudu. Rezime svega ili pitanje za nove, a i starije generacije:  fali li vam disco? di se danas izlazi? ocjena noćnog života s ove strane otoka? i konačno znate li možda odakle Mabi?

Comments

  1. Lumbardian says:

    ako ti niko ne odgovori odakle mabi, eto, moga bi ja razvezat jezik za jedan jir zrakomlatom 😉

  2. U ”moje doba” je najjača atmosfera bila na skalinima od Levanta. Onda se već bilo manje-više izgasilo. A spominjen se da je na zidu vanka pisalo Maca Bijela. Možda to ima veze s imenon??? Neka kogo rastumači. Najdraže bi mi bilo ka bi Roy pusti Cranberries. Onda bi se baš onako raspametili. A niko vrime je i Gimmy pušta muziku. Bilo bi super kad bi kogo posla koju sliku pokojnega diska da se prisjetimo malo.

    BTW mix je superiška 😀

  3. Maca bijela. to je to. to je ono što i ja znam, a Lumbardian bit će zna i genezu toga imena. ako je uopće maca bijela?!

  4. jbg..... says:

    Vi stariji dajte malo razvežite jezičinu za nas malde da se uživimo u to vrime mabija i dj roy-a ,jer ovo danas je nažalost lošije po pitanju izlazaka i noćnega života zimi a i liti.Sramota je da na ovemu dilu otoka se ne može suboton u ovu stajun iza vanka , jer su u 11 uri kjuči od kafići u bravi a oni disko u gradu,ako ga se tako može nazva ni ne radi. Pa smo eto već par subota bili prisiljeni po do Blata i mogu van reć da in je subota večer odlična 3 kafića , sva 3 puna.Ali pustimo njih , ja bi osobno više voli da oni doju ovamo nego mi tamo.
    Žalosno je da i mi i ostala mista ovisimo o Šimetu(svaka mu čast) ka će učini svirku u kocke da bi se mogli dobro zabavi.
    Ka bi se spomenuti stonehedge oformi pa da bar liti imamo štogo to bi bilo 1. liga……
    sve u svemu jbg….

  5. Blato očito u svemu postaje avangarda

  6. Definitivno je najslavnije doba diska bila zima (ne znam koja 89, 90 ili 91) ka na otoku ni radilo ni jedno disko nego Mabi. Cili je otok dohodi u Lumbardu u disko. Ali je to bilo malo prin mene, dok je još Brambilo žari i pali za DJ pulton. A onda 90-e (iako je bi rat), liti ispri Zeca (kasnije Akva, sa ništa) sest ispo onih velikih tamarisa na meju (mogla je bi neznan kakva rosada, ispo njih uvik suho). Uvik bi se tamo skupila dobra ekipa uz moto “nema kafića do zidića”. Posli tega u Disko, ope na zidić ili skale, DJ Roy pušta tećice, svi su ludi, strankinje ti šetaju ispri nosa, sve su lipše po mraku i mirišu po kremicama. Digo bi se zasvirala i gitara na skale od Levanta. Znalo se uhodi i s motorima u Disko (pokojni Ćosović), Duzle je u svojim momentima zna malo primisti šank po disku. Bilo je ludih momenata, dobre zabave. A i zimi je disko zna spasi da ne umreš od dosade, samo domaća ekipa, poluprazno, ali si barem ima di poć vikendon. Roy još uvik pušta tećice.
    Kasnije se zna dogodi i koncert uživo grupe Farma, Ready cool, Dioniz i drugih, malo su se minjali DJ-evi (Gimi, Žunje,). Odlične su se maškare znale održat u disko. Najdugovječniji bartender je bi definitivno Ratko.
    Ali svako vrime nosi svoje i generacije se minjaju. Bilo nan je lipo jer smo bili tinejđeri i neopterećeni, bolila nas je ona stvar za sve. Je li tako treći?
    I današnji će se tinejđeri sa nostalgijon sititi početka tisućljeća i ka su se hodili obleja u Blato u kafić, a ne današnja dica samo visu u virtualnin kafićima i piju e-piće.

  7. E stvarno su to bila vrimena; A Maca bijela – još dok sam radila u hotelsko svidjelo se to ime direktoru, valjda ga je sama zgrada onako svježe u bijelo obiljena, posjećala na bijelu mačku- trenutna inspiracija.
    Ja se sjećam DJ Smratko” tako su ga zvali jer je nažalost ima tu manu koja proizlazi iz imena, ekipa je bila iz Splita a na otvaranje dilili su crvene ruže za lipše polovice. To je tako onda lipo izgledalo a iz pozadine su se čuli Crveni koralji – večer za pamćenje. Kasnije je došla ekipa iz Zagreba sa svemirskom opremom koja nije odgovarala ovako nježnom naslovu pa su macu bijelu uškopili i nazvali MABI.
    Ili jedno ili drugo kako hoćete ali te 80 – te su bile čudo mladost ludost, skale od Levanta u mračini napola golih ramena ( vladala je potezačina ) zid ispri diska onda aktuelna ekipa pomoraca. E tu san se i ja ćapala znate na onu ” E što ti je dobra ta kožna jaketa ka se poleže računaj na jednu ” Vjerojatno danas te baze ne bi palile ” ali onda iza ponoća ka bi pala rosa bilo bi lipo osjeti miris kožne jakete e i daje neću
    Uglavnom bilo je svita iz cilega otoka, exkurzija, njemica, englezini, maškara, jubavi i raskida znalo se je da je subota bila glavna zimi a po liti ka završu bale na taraci da se ide u disko.
    To su bila vrimena za pamćenje zato što je bilo više druženja više zadovoljstva i manje neizvjesnosti a normalo da je bi i špag debji. A danas se ope gre u Blato koliko pustih km treba učini za se malo zabavi a kako kaže Lujo i po potrebi obleja.
    A bi će da je balun pritegni mladost pa uvečer nisu od voje za učini štimung inače neznam kakva to doli mora da je atmosfera koja se ne bi mogla ode postignu?

  8. Osobno mislim da ekipa koja je u drugoj polovici osamdesetih bila u svojim dvadesetima +-, živila je zlatno doba tuluma i provoda. Treba li još uopće spomenut Levant sa koncertima tada poznatih bendova Novih Fosila, Magazina, uz Mlakara i Anu Sasso koji su onda bili zanimljivi tržištu od 24 milijuna. Ekvivalent bi bio danas moguće koncert TBF-a, Hladnog piva, a tko bi bio voditelj?! mašti na volju. Plus tome svaka terasa u selu skoro da je imala klapu ili bend.

    off topic: Lujo vidim obzirom na uranjenost posta, rade se bit će noćne smjene i dežurstva 😉

  9. jbg..... says:

    a danas nan mabi poša u manu i nema pomoći…..vajalo bi ga primisti digo u koji drugi prostor…

  10. Pripovidamo o ŽBlisku ko o Mati Hanžekoviću, nažalost.
    Najveći gust je bi s Royon tamo provodi zimska popodneva, u zatvoreno disko. Snima pizdariye. Sad kad privrtin filmove, “Si ju lejter, disko mit”… A uleti Royu u kapuneru ko ništo zaozbiljno, a ispod sota okrenut okretaje na gramofonu, Roy uputi pismu, a iz zvučnika neki deep trans acid house s natruhama gregorijanskih korala, usporeno do bola. Ostala mi je u umu i razumu ona “Imam rep” od pokojnega Dinota tako usporena. Roy se ni bi ni obada na prvu. Koji je to bi smih. IIIIIIIIMAAAAAAAAAAAAAAAAMMMMMMMM RRRRRRREEEEEEEEEEEEEEP PPPPPPRRRRRRRRRAAAAAAAAAVIIIIIIIIIII REEEEEEEEEEP ZZZZZZZAAAAAAAA TTTTEEEEEEEEEBBBBBBEEEEEEEEEEE DDDDDOOOOOOOĐIIIIIIIIIIII VIIIIIIDDDJEEEEETTTTT KAAAAAAAAK JEEEEEEEE LIIIIIIJJJEEEEEEEEEPPPPPPPP WUUUUUM WUUUUUUUM WUUUUUM neprocjenjivo 😀
    a znali smo okrenu i u drugu bandu pa bi bili štrumpfovi, bipsići, i snorkijevci skupa.
    Žblisko je tema ipo. Bi je ti niki rat, sve u qurcu ali je imalo neki sjaj. Biće ono što Lujo govori. Glorificiranje djetinstva i mladosti. Mada smo uvik kenjali.
    A kad su bile izbjeglice??? Nti miša. Ovega će se sjećat cila ekipa sa skala pu Levanta. Svak je ima svoje misto, sve se znalo. Mi smo sedili svak na svoju postu, unutra u “Manu” su bili biljari i bilo je osvitljeno tako da su ljudi iz Mane vidili svoj odraz u staklu. I jedna izbjeglica se stalno gledala u staklo ko u zrcalo. I u nika doba s naše strane zrcala se namisti Pave da kad se opet pogleda da vidi njega. I ova se u nika doba okrene da baci pogled i ugleda umisto svoga odraza Paveta i bekne u šoku.
    A Pave izjavi nešto tipa: Biće promislila ajme meni ista sam Pave Jordes 😀
    Prejako…
    …zar je moguće da je bilo bolje onda kad je bilo najgore????

  11. Natpis Zblisko se nekima činio i kao Sklisko. Al ovo s ogledalom je prejako 😉

  12. Disko mot says:

    “Vodi me u disko,.to nam dobro pristaje,
    vodi me u disko tamo nam je najbolje..”
    Svi smo bili rok- zvijezde, puni ideja i energije.
    Bilo je smišno ,
    tako su govorili, kad je Aki Rahimovski, odbio platit kartu Antetu Fabriću,
    ono , ko, on je zvijezda.
    Ali Ante , ga je otpili, jer, to je ipak bio zvjezdani disko,
    samo što Aki , na prvu, nije skuži.
    A kad su pijanom voćaru, zavrtili polovicu dinje po glavi,
    ko da cidu naranču, jedno lito.

    Možda, je bilo moguće , osjetiti taj filing,
    jer nismo mnogo čega bili svjesni.
    Pa što?
    Ja virujen, da je otvori upravo onakvi disko, da bi bio pun,
    isto ko i onda.
    “Gaudi” se može spremit iza “Mabi” , to je sigurno.

  13. Disko mot says:

    Još me drži inspiracija,
    pa ću reć još koju.
    Judi koji su se skupljali u tom našem lipom disku,
    imali su “ono nešto”, karizmu, originalnost.
    Nije bilo kopiranja, svako je razvijao svoj stil, svoj imiđ,svoj život,
    ne ko danas, puno se kopira, i frizure i oblačenje, i ponašanje.
    Legendarni konobar Ratko,
    moga je komodno, ko i nas,ekipu u disku Mabi,
    posluživat , ekipu, u nekom otkačenom londonskom night-baru,
    bez problema. Mot je ima definitivno.
    DJ Roy moga je i u nekom evropskom disku puštat mjuzu, ali nije ,
    nego je svoje vrime ostavi Mabi, ko i DJ Zoran.
    Svaku večer se u tome prostoru odvijalo puno otkačenih i komičnih
    dogodovština, istovremeno,
    a raspleti su bili puni smiha i zafrkancije.

    Danas se trudimo da se “svrstamo” u neku od ladica, koje nam nameću mediji,
    , a to nas slijede i mlaji ,
    što je tužno, zapravo.
    Spontanost je opasna, može te puno koštat, a postaje nam i luksuz.
    Spontanosti fali definitivno,
    ali je razumljivo, da htili , ne htili, moramo bit ukorak sa
    duhom vremena u kojemu živimo.
    Usprkos svemu, da bi se osjeti dobro,
    moraš se opustit,
    popustit konope u glavi, a to znači , jednim dijelom i zaboravit, ono loše.
    Drugim ričima – ne bit svjestan.
    Ha, ha, ha, hehehe

  14. tatinja says:

    Lujo potpisujem svaku rič…ja san mericu mlaji al to se te godine kad se odična zabava događala u prikući. Zaboravi san na izraz pušća tećice i krepa san od smiha kad si me podsjeti:). Onda su mi bile drage a i još uvik san za ples ka udaraju dobre tećice haha. Sve samo dobre uspomene vezane za mabi i sve koji su radili i dohodili tamo:)
    Ej DJ mix ti je za 5!

  15. da je zaboravi na puštanje tećica…
    to se reče smetnu s uma
    jež te nagovori da zaboraviš tećice
    (dok te u tećici vari)
    😀

  16. tatinja says:

    jež, jež, jež..uf 🙂

Trackbacks

  1. prespa says:

    prespa…

    […]MaBi | Lumbardanet.com[…]…

Speak Your Mind