Lice i naličje

Bilo je to negdje u rujnu 2006, godine kada smo na “legendarnom prvemu site-u” napravili reportažu o napuštenim olupinama koje krase šume, ceste i obronke našeg lijepog sela. Stariji članovi će se možda sjetit po ključnoj riječi “ugibališta”, što se kao termin odnosilo na ugibanje metalnih ljubimaca na mjestima s prekrasnim pogledom na selo. Sada, četiri godine kasnije ponovili smo akciju kako bi procijenili stanje i vidjeli da li se što promijenilo po tome pitanju. Vjerovali ili ne, promijenilo se! Promijenile su se marke i godišta, pa čak i razina neodgovornosti koja se u nekim slučajevima popela barem za ljestvicu više. Ono što se nije promjenilo dakle, su mentalitet  i odnos prema okolišu. Četiri godine stariji, nimalo napredniji. Šteta, a imali smo dovoljno vremena. Krenete li tako gornjim putem od točke Biretovog agro turizma, koje bi usput da spomenem, barem po mome skromnom mišljenju, moglo služiti kao primjer odnosa prema prirodi, okolišu i slici nekog budućeg lumbarajskog turističkog smjera, pa sve dalje prema toliko hvaljenoj Pržini, možete hodajući ili vozeći kroz šumu vidjeti tako niz zanimljivih prizora. Stare olupine, koje i nisu tako stare nalaze se sporadično razasute na nekim ravnomjernim udaljenostima, na cesti, uz cestu, u grmlju, svuda. Ekstreman slučaj je jedno zeleno Volkswagen vozilo (moram naglasiti), ostavljeno doslovno nasred puta, dokazujući koliko se daleko može ići bez straha od sankcija i bez osječaja odgovornosti. Naletiti na takvu “minu” noću, a da se ne uoči na vrijeme moglo bi za nekog imat teške posljedice. Da li bi onda bivšem vlasniku bilo svejedno?!
U novom zakonu o sigurnosti prometa na cestama (doc u prilogu) u članku 35. točka 1 kaže sljedeće: “Zabranjeno je ostavljati na cesti i cestovnom zemljištu oštećena, dotrajala ili neregistrirana vozila i ostavljati, nanositi ili bacati otpatke ili predmete i tvari koje mogu ometati ili ugroziti sigurnost prometa ili onečistiti ili ugroziti okoliš.” Odredba nije nova već je postojala i u starom zakonu, no ono što je novo je visina kazne. U prethodnom zakonu je bila simboličnih 300kn, da bi se sada po novom popela na nešto manje simboličnih 1000kn, tj. za pravnu osobu ili obrtnika od 1500 do 5000kn. Dobro, obrtnika u selu uglavnom nema. Tako da.. Da okrenemo  ipak priču u malo pozitivnijem smjeru: gubitak je još veći, ako se zna da ste na svome starome ljubimcu, umjesto dobijene kazne mogli recimo nešto i zaraditi. Izvjesna tvrtka CEZAR, koja ima svog koncesionara u svakoj Županiji, plaća 1kn po kilogramu lima (op.a.iako na webu piše manje), što smo provjerili na besplatnom telefonu 0800 0204. Naravno morate biti vlasnik vozila. Vozila bez vlasnika, tj. nesavjesnih vlasnika, nadležnost su komunalnog redara, koji je kao i obično dužan napraviti zapisnik, poslati ga njima i oni reagiraju, kako kažu u nekih mjesec dana. Komunalni ne dobija ništa za kg tuđeg lima, osim naravno svoje redovne plaće i bez daljnjeg, boljeg imiđa, možda ne kod svih, ali barem dobrog dijela populacije. Populacija pak i budući naraštaji dobijaju na kraju najviše.
O neodržavanim i neurednim kućama i okućnicama koje je netko u komentarima ranije spomenuo, kao i skalameriji u srcu sela, možda ćemo nekom drugom prilikom, a za sada se nadamo da će prilikom sljedeće reportaže, za koju ćemo ostaviti nešto vremena, barem naš šumski okoliš biti uredniji i čišći.
Hvala na komentarima.

Comments

  1. A deseci tona građevinskog i kućnog otpada uz cestu do Kokojevice i na Krmači. Gdje je tu bila savjest mještana da se istresa uz put? I to desetljećima. Zar je bilo tako teško da se ode koji km dalje i istrese na smetlište?

  2. Svaka cast na tekstu 🙂 autor je super sve prikaza 🙂

  3. I ja govorim svaka čast, a ima ih još bilih , crvenih ,žutih i zelenih – po šumama i gorama po prosikama po javina putima uzdišu vapu krepaju a neki dobro i poslužu za nafumanu romansu ( ne bode i na pada rosa po bubrizima). I sve bi to išlo kako je autor teksta zamisli da nema one svima nam poznate zaboličnosti – a moglo bi služi za ovo ili za ono pa neka stoji pa 100 pa pa pa i na kraju papak.
    A kad svaki članak u zakonu nebi na kraju ima rupetinu tada to ne bi vajalo, mogli bi se zapitat što se događa kako to sad odjenput više ne mogu susidu čini desptete u prag od kuće, kako i zašto ne mogu istrest materijal po putu ka je put proša priko moga ( prin 30 god )a najboja je ” vidićete vi ka istresem šovernju priko puta ” pa ope pa. Pa bi mu kulturni Lumbarjani reka pa mi ……. ,a zašto ne mogu čini kokojevicu kolo kuće ka se naše misto ne bavi turizmom, a kako ne mogu drža neregistrirana auta na javnoj površini ka je to bilo moje ( mada barem je ). To je naša teksaška manjina koja misli da su šerifi još ” in “.Raspolažem informacijom da se je u posljednih dvije i pol godine sa našega područja odnilo 75 ovakovih ljepotana. To je statistika onih svjesnijih, a moj prijedlog teksašima je da sav otpad
    stavu pred kućni prag ali doslovce na prag ( možda će im proraditi ekološka savjest )jer priroda, ceste ,mora, šume, polja, ogradice susidov vrt ili međa nisu im ništa skrivili da bi se tako okrutno ponašali prema njima a i prema nama neistomišljenicima.
    Možda jednog dana – kad nestane mržnje, zavisti, ljubomore, kad se svi skupa malo prizemljimo, kad počmemo shvaćati da moramo živiti u skladu sa prirodom i njezinim zakonima koji nam dobrovoljno omogućavaju da uzimamo pozitivne energije iz prirode koje utjelovljuju naše ja – više neće biti potrebno od ovakovih apela.
    Hvala na komentarima, K. R

  4. Da si Cvitu moj dragi ikad bi u Texasu nebi ga tako izgadi. Tebi je TV ispra mozak. A sad mene jedna stvar interesira, a to je Kokojevica, naravno. Kad je bilo govora o sanaciji Kokojevice ja sam zamišlja da će se izgradit zgrada u kojoj bi se odvajao otpad koji se ponovo može preradit i upotrebit od onoga koji se nemože za ništa iskoristit i da se onda taj spali u pećima koje imaju šumare sa filterima tako da smo zaštićeni od kancerogenih tvari koje nam se vraćaju. Neki dan sam bio gore i osim što je staro smeće pometeno ispod tapeta ništa se nije promjenilo??? Ako je to ta sanacija onda će je trebat ponavljat svake godine dok ne bude konkurencija Sv.Iliji. A druga stvar koja mi nikako nije jasna je Bultina. Bio sam dole i vidio tone smeća. Zar je to bilo potrebno???

  5. krizni stajun says:

    smeće su soldi koje niko neće da skupi s puta.
    ko se prvi sjeti na otoku profita od njega, nece ima straha za sezonu jer je gost digo boji digo gori,
    a smece je uvik smece.

    bilo lito ili zima uvike ga ima. :))

  6. ono sto su ucinili na kokojevici mogli su ucini osnovnoskolci stavi tepih… ali u hrvaskoj sve gre pod tepih pa onda sto je tu cudno? ako je ono vridno pustih miljuna onda sam ja bill gates… jer henry ima pravo trbalo je ucinit tako jednu tvornicu otpada… samo da se zna ta tvornica bi generirala pare i jos bi nas rjesila otpada pa ono boje je stavi tepih zvat po rodbiskim vezama obsivaca i ima jedna mudra narodna : KAKO PALO TAKO OSTALO… a mozda se varan pa na kokojevici budu plantaze banana ili golf tereni a ne za 3-4 godine opet smece… cim taj tepih postane tisan..

  7. Moglo se svašta, a sad je tu što je. A jel se zna koliko je kazni izdano, a koliko naplaćeno za ostavljanje starog auta po putima ili koliko je kazni poslano judima što in grane od maslina i živica grdu na put? More bi da bi nam na to moga dat odgovor komunalni redar.

  8. Ako je istina da je u zadnje 2 i po godine odvezeno 75 ovakvih onda stvarno ni bi lako Komunalni u Lumbardi. Posal je to Don Quijote-ovski

  9. Poštovani ” Upitniče ”
    Pretpostavljam da te muči znatiželja ali i da nisi sam u tome.
    Imaš pravo, rad svakog općinskog djelatnika je javan što znači da se svak osobnim ili pismenim putem može obratiti na adresu Općine Lumbarda i tražiti uvid u rad.
    Ovakav način davanja informacija nije prikladan za javnu instituciju.

    Uz to Šarky baš ti zahvaljujem,ne samo za stare automobile već i za sve ostalo posao pastira u svom stadu je stvarno – Don – Quihote-ovski

    Svojim dragim mještanima zahvaljujem na suradnji, vaš komunalni redar

  10. poviše puta says:

    judi moji, evo Vam jedan tekst koji govori o spalionicama otpada i velikoj ljudskoj zabludi,
    tekst je malo duži, nemojte odusta na po puta
    pozdrav!

    O spalionicama u svijetu

    Cirkus spalionica u Beču gdje se vode političari i ljudi na razgledavanje. Friedensreich Hundertwasser je stvorio bajkovitu građevinu višebojne fasade, s terasastim vrtovima, pošumljenim krovovima, neobičnim ’bradatim’ prozorima, a vizurom grada dominira tamnoplavi dimnjak sa osvijetljenom zlatnom kupolom. Postignut je idealan spoj umjetnosti i tehnologije, čemu svjedoči i velik broj turista koji svakodnevno obilaze spalionicu.

    Prva znanstvena studija koja je pokazala kako učestalost pojave raka ovisi o prostornoj udaljenosti od spalionice otpada objavljena je 1996. godine (British J. Cancer). Studija je pokazala da ljudi koji žive u područjima 7,5 kilometara udaljenima od spalionice otpada češće obolijevaju od raka pluća, želuca, debelog crijeva… Studija je provedena na velikom uzorku ljudi (više od 14 milijuna) i uključila je 72 spalionice otpada na području Velike Britanije. Zbog takvih podataka i zbog pritisaka javnosti mnoge se spalionice širom svijeta zatvaraju.

    U Japanu je zatvoreno na stotine spalionica industrijskog otpada zbog uvođenja novih, strožih ograničenja emisija štetnih plinova, a u SAD se, tijekom 80-ih godina, odustalo od 248 predloženih projekata spalionica. USA je zadnju spalionicu napravio davne 1990. Početkom 1998. godine zatvorene tri spalionice u Francuskoj, nakon otkrića da je kravlje mlijeko na farmama zatrovano dioksinima.

    UK parliament report:
    2001. godina – 11 spalionica – 250 prekoračenja razina otrovnih tvari
    2002. godina – 12 Spalionica – 105 prekoračenja razina otrovnih tvari

    The Spittelau spalionica otpada je renovirana nakon što ju je požar oštetio. Lokalno stanovništvo se oštro protivilo renoviranju spalionici, te su zahtjevali da se u potpunosti prekine sa spaljivanjem otpada u gradu. Lokalne vlasti su podjelile opoziciju atraktivnim dizajnom spalionice. Usprkos renovaciji, u spalionici opet izbija požar te se okolica opet onečišćuje. U sklopu renoviranja postrojenja instalirana je skupa oprema za kontrolu čistoće zraka, no i sve što filteri zaustave završava u letećem pepelu i ostatcima iz filtera, tako da je pepeo iz Spittela iznimno toksičan (koncentracija dioksina je 2160 ng TEQ /kg). Toksični ostatci iz filtera se odvoze u stari rudnik soli u Njemačkoj, gdje je lokalno stanovništvo također prosvjedovalo. Odlaganje letećeg pepela na odlagališta je rizično iz razloga što nakon nekog vremena zaštitni slojevi ispod odlagališta počinju propuštati. U tom slučaju odlagališta postaju vremenske bombe dioksina za lokalne izvore vode.

    1. Energetska isplativost
    Spalionice troše energiju, ne stvaraju je. Troše 4 puta više energije od recikliranja i ponovne upotrebe. Recikliranjem se štede ogromne količine energije jer se u tom procesu zaobilazi proizvodnja i obrada novog proizvoda od novo sakupljenih resursa, pri ćemu štedimo i prirodne resurse.

    2. Ekonomska isplativost
    Govorimo o ogromnim količinama novca, više milijardi kuna, a na šta taj novac odlazi? Odlazi na uništavanje resursa koje moramo dijeliti sa budućim generacijama. Ako mi to možemo reciklirati, ako možemo ponovno upotrijebiti, kompostirati, vi to ne smijete spaljivati!

    Ako zbrojimo cijenu zgrada za recikliranje, kompostnih zgrada, zgrade za ponovnu upotrebu, zgrade za rastavljanje otpada, educiranje lokalnih zajednica za smanjenje otpada, centre za istraživanje novih tehnologija u reciklaži, trošak svega toga je manji od spalionice, napravili smo 10 puta više novih radnih mjesta. Ima toliko toga više što možemo dobiti za taj novac ali samo ako se naše vodstvo počne odgovorno ponašati i odvrgnuti se utjecajima lobista spalionice.

    Na kraju krajeva otpad opet nismo zbrinuli, nego smo ga spaljivanjem samo smanjili na oko 30% težine, i još od toga napravili koncentrirani otrov.

    3. Održivi razvoj
    Jedina ispravna mogućnost je kretati se u pravcu održivog razvoja a to je strategija 0 smeća, koje upravo provode mnoge zemlje i gradovi širom svijeta. Razlika između spaljivanja i strategije recikliranja i ponovne upotrebe je u resursima. Nitko više ne dovodi u pitanje isplativost recikliranja i kompostiranja. Nameće se pitanje, hoćemo li ograničene resurse ponovno upotrijebiti, ili uništiti?

    Trebamo industrijski dizajn za 21. stoljeće, trebamo pakiranje proizvoda u ambalaže prikladne održivom razvoju. Proizvodi koji će se jednostavno reciklirati su budućnost. Već ih sada ima, zašto ih onda ne recikliramo nego ih želimo uništiti? Spalionica sve te napore održivog razvoja vodi u krivom smjeru. Moramo gledati u budućnost, tražiti rješenja i ljude za 21. stoljeće, ne okretati se rješenjima iz 20. stoljeća. Spaljivanje otpada proizvodi otrovne dimove, koji pomažu efektu staklenika, globalnim klimatskim promjenama i povečavaju zagađenost zraka koji udišemo.

    Primjer tvornice piva u Ontariu. Već 50 godina predvode svijet i prikupljaju staklene ambalaže, recikliraju 94% staklene ambalaže koje proizvedu, uštede 11 centa po flaši, imaju za-posleno 2000 ljudi na prikupljanju i recikliranju stakla, ne rade trošak komunalnim službama za zbrinjavanje otpada. To je strategija 0% otpada!.

    4. Štetnost
    Govoriti o 0 emisija štetnih plinova je totalna znanstvena besmislica. Nemoguće je pretvoriti stotine tisuća tona u ništa. Ono što možete je na velikoj temperaturi pretvoriti stotine tisuća tona smeća u milijarde milijardi sitnih čestica. Postoje znanstvene grane koje istražuju vrlo ozbiljne zdravstvene probleme koje uzrokuju te sitne nano čestice. Nano čestice su tako sitne da ih čak i najučinkovitiji filteri za pročišćivanje zraka ne mogu očistiti. Nano čestice ulaze duboko u pluća i tako su male da prolaze direktno kroz membrane pluća, dolazeći direktno u krvotok gdje kolaju cijelim organizmom te prolaze kroz membrane svih tkiva, uključujući i mozak. Osim ostalog u mozak dolaze sitne čestice neurološko toksičnih metala. To uključuje i dioksine i furane.

    Ti dimovi su karcinogeni (izazivaju tumor, rak), teratogeni (izaziva defekte u djece), uništavaju hormonski i obrambeni sustav, izazivaju kronični umor, izazivaju neplod-nost, napadaju živčani sustav i krvne stanice.
    Pepeo iz spalionice, dijelom leteći pepeo, vrlo je opasan i treba sa njim rukovati na posebne načine. U pokušaju da minimaliziraju štetnost spaljivanja, lobisti spalionica konstantno izvrgavaju činjenice o opasnosti pepela. Tako neki navode kako je taj pepeo inertan, i neopasan te kao takav prikladan za izgradnju cesta. Takav neodgovoran način zbrinjavanja tog opasnog pepela rezultirao je brojnim zdravstvenim problemima stanovništva.

    U Newcastleu, Engleska, pepeo iz Byker spalionice upotrebljavalo se za puteve, parkove pa čak i školska igrališta. Zabrinuti zbog sigurnosti takvog načina deponiranja pepela, lokalne zajednice su tražile nezavisne agencije CAT (Communities Against Toxics) da ispitaju područja gdje se pepeo odlaže i da se utvrdi količine otrova u istom.

    Testovi su pokazali opasno visoke razine dioksina, aresena, olova i mnogih drugih otrova, te jednu veliku dozu ignorancije na taj problem od strane gradskih vlasti, zdravstvenih ustanova, vodstva spalionice, UK agencije za okoliš i Britanske vlade.

    U daljnjim istraživanjima su im pomogli i Njemački znanstvenici iz Hamburga, Ergo Laboratories. Ispitali su uzorke iz 23 različita područja širom Newcastlea, a kako su rezultati postajali još sigurniji, vodeći ljudi iz zdravstvenih ustanova, UK agencije za okoliš i spalionice napuštali su svoja radna mjesta.

    Testovi su pokazali da je koncentracija dioksina bila nevjerovatnih 9500 nanograma I-TEQ/kg, u usporedbi sa dozvoljenim vrijednostima od 5 nanograma I-TEQ/kg.

  11. krizni stajun says:

    svaka čast na copy paste raboti,i sve to stoji. ali nepostoji otpad (ili ga je jako malo) koji se ne more reciklira tako da nama ne treba spalionica nego hala za odvajanje otpada

  12. Jednom san na forumu spomenu Kokojevicu u ovome kontekstu. Mi smo godinama imali auto-spalionicu otpada bez filtera i nadzora. Ja bi liti doša doma u Lumbardu i cilu noć ne bi moga spat radi smrada koji mi je maestral donosi iz Kokojevice direktno na kuću. Znači da su, kako i moji roditelji, tako i većina stanara Lumbarde stalno udisali neograničene količine toksina iz dima zapaljenoga smeća na Kokojevici, a izgledalo je da godinama nije bilo baš pretjerane uznemirenosti radi toga od strane nikoga, ni Lumbarjana, a ni lokalne vlasti. Kokojevica je “sanirana”. No nažalost i moja mater je postala jedna od mnogih Lumbarjana koji su obolili od karcinoma. Ja ne mogu dovest ovu situaciju u uzročno-posljedičnu vezu sa Kokojevicom, ali me uvik kopa po glavi i razmišljan da li su moji roditelji morali udisat taj otrov godinama i da li bi moja mater danas bila zdrava žena da nije tega zla s druge strane brda.

  13. Ja očito nisam specijalista za smeće, pa nebi ulazio u rasprave za ili protiv Spalionice. Ali jedno znam sigurno, a to je da se Kokojevica ponovo rađa. Nije tako daleko i svak zna di je, pa otiđite i uvjerite se na svoje oči. Pseudonim “poviše puta” se potrudio da nam iznese svoj stav i moje mišljenje je da nam treba više ovakvih ljudi. Mi smo ipak mala zajednica i svatko ko je voljan i zainteresiran za napredak ovog komadića planete Zemlje je vrijedan. Kad kažem “napredak” ne mislim da bi se on odrazio u većem broju materialnih dobara. Napredak je za mene kada čovjek dosegne visoćiji nivo svijesti u odnosu na okoliš. To je kada se vozite autom i cigaretu koju ste popušili stavite u pepeljaru a ne kroz prozor. Naravno nekima će se ovo činiti smiješnim ali to je samo simbol našeg odnosa prema nama samima.

  14. Neznam dal iko pametan može više razmišljat o bilo kakvoj vrsti odlaganjja recikliranja oli ti ga spaljivanja smeća na kokojevici. Najprvo smeće i turizam ne idu zajedno koliko god mi ili neki od nas bili pobornici tega biznisa. E pa neznam jeste li primjetili u zadnje vrime koliko je ljudi bolesno koliko je ljudi umrlo a nije svima genetika u pitanju. Pa ljudi kad se rukuju kad jedni drugima nešto žele na prvom mjestu ” …. i mnogo zdravlja “. Na koncu jedino je i to važno od svih stvari u životu – da shvatimo da je zdravlje jedino bogastvo koje treba čuvat i oročit na duže vrijeme. Da se vratimo na kokojevicu, neka je sve išlo pod tapet, ali ispod toga tapeta više se ne čuju maestralom doneseni otrovni dimovi. Kako je lipo bilo ovo lito kad te smrad ni budi iz sna, smrad koji je u grlu stvara knedlu koju nisi moga pogucat. Sad kad čujem da ima još zainteresiranih za bilo koju vrstu zadržavanja smeća na kokojevici dojde mi za čupat vlase.
    Nažalost za nas je tabu tema ” svijest ” a posebno kad se o prirodi radi.
    Dok god razmišljamo u žanru ” Ja sam na svome i ko mi može na mome zabranit di i što ću stavi i što ću radit ” do tad se nemamo čemu nadat, jer ako oko kuće činiš kokojevicu što ćeš činit dalje od kuće.
    Imali smo gore navedenih primjera sa starim autima ( mada neki od njih više nisu tamo ) ima baraka plastičnih ,drvenih, šovrnje poza pute- jer je teško po do kokojevice i plati 10- tak kn za iskrcaj i još svega ostalega. Svaka stvar danas ima svoje mjesto gdje se može dat, prodat za reciklažu čak i na kućnu adresu dolaze po bijelu tehniku, al ne lakše je to iskrcat poza put neka drugi misle za moje svinjarije i drža govore kako u mistu ništa neva kako se ništa ne čini kako je sve šporko. 50 % ako ne i više okućnice su odraz čistoće kulture i svijesti i naravno despeta.
    Henri nemoj doslovno shvaćat pojam ” Teksas ” možda je tamo čišće i bolje, ali za divljaluk koji ovdje vlada koristi se pojam Teksasa i kaubojštine i lokalnih šerifa koje je nagriza zub vremena ” svaka sila za vremena “.
    Već dosta dana raspravljamo o svijesti, prirodi i otpadu, to mi se sviđa ali me je sve strah da oni koje se to direktno tiče ove komentare ne čitaju, možda će se nać neko ko će im ovo prišapnut.
    Sinoć na Latinici postavljeno je jedno političko pitanje – Kako u ovom svijetu kriminala odgajat svoju djecu da budu pošteni i ako tako radim da li griješim da će mi danas ili sutra moje dijete postaviti pitanje zašto si me naopako odgajao ?
    Isto se događa i sa ovim problemom o kome raspravljamo.
    Kako u ovom svijetu ili u našem mjestu djeca mogu vidjeti savjesni odnos prema prirodi kad se o tome malo radi, uči i govori najprvo u svom domu se čuje ( kad mogu drugi to radit zašto ne mogu i ja ) umjesto ne moramo i mi to radit kad to drugi radi )pa u školi pa na cesti i tko zna gdje god još ?????
    Ponovit ću rečenicu iz mog prethodnog javljanja pa ću završit.
    Otvorimo se prema prirodi i živimo u skladu sa njom ona će nam strostruko vratiti ili će nas u suprotnom pokopati.
    LICE I NALIČJE II DIO

  15. Odličan komentar. Priroda pamti pa vrati

  16. kako malega me moja zaboravna baba slala u bivsu fortunu po spizu 7 puti nadan i ja bi je ucjeni sa sladoledun ili zvakama.

    i jedan dan san izi zvaku i kartu vrga po tlehu pa mi je reka tonko ka bi svi tako cinili bilo bi nan smeca do pozavrat. tad san se toliko pripa da vise nika nisan vrga nista po tlehu

  17. Nije mi namjera skrenut temu ovog foruma ali ne mogu odolit a da vam ne ponudim na čitanje sljedeći tekst:

    Politika nije besmisleno brbljanje
    Hrvatskoj treba novi ustav i novi politički sustav. Hrvatskoj trebaju dva saborska doma jer gornji dom uvijek zastupa upravne jedinice, a donji pojedince
    Za vrijeme teške gospodarske krize oporba nameće debatu o referendumu jer joj je jedino stalo do vlasti, ali ne i do izlaska iz krize. Zašto oporba ne debatira o porezima jer hrvatski su porezi najveći u Europi? Smanjenje poreza ne traže ni HDZ ni SDP jer oni ne znaju da su manji porezi temelj konkurentnosti na tržištu. Očito, riječ je o komunističkoj svijesti. Dakle, da bi smanjili rashode države, treba smanjiti birokraciju. No, Milanović bi ostavio sve sadašnje poreze i još uveo porez na nekretnine, a to bi još više smanjilo strane investicije i osiromašilo građanstvo.
    Nitko ne razmišlja o lokalnom političkom volontiranju što znači da bi u lokalnim upravama profesionalci bili samo župan i njegov zamjenik te gradonačelnik i njegov zamjenik u većim gradovima. Koliko bi se novca uštedjelo uvođenjem volontiranja u lokalnu politiku? U lokalne upravne jedinice treba uvesti profesionalne administratore koji bi obnašali funkciju izvršne vlasti i koji bi bili odgovorni načelnicima i vijećnicima koji su volonteri. Time bi smanjili korupciju i potrošnju novca na sinekure te uveli političku i inu odgovornost. Primjerice, američka savezna država New York ima oko 19 milijuna stanovnika, a zastupnici su volonteri u državnom senatu i kongresu. Jedini profesionalci su guverner i njegov zamjenik. Zar je RH doista bogatija od države New York?
    Hrvatskoj trebaju novi političari, ne nužno i isključivo mladi, jer Hrvatskoj trebaju i iskusni ljudi koji mogu preuzeti odgovornost te nametnuti nove i razvojne ideje. Hrvatskoj treba novi ustav i novi politički sustav. Hrvatskoj trebaju dva saborska doma jer gornji dom uvijek zastupa upravne jedinice, a donji dom zastupa pojedince. Jedino tako Sabor može nadzirati Vladu.
    Oba saborska doma ne bi smjela imati više od 100 zastupnika, a svaki sabornik trebao bi imati nekoliko savjetnika. Plaće sabornika treba drastično smanjiti jer se jedino tako političare može vratiti u gospodarstvo. Ispravimo grešku koju je napravio Tuđman u iznimno teškim uvjetima za opstanak hrvatskog naroda.
    Tako funkcionira demokratska država, a novi sabornici morali bi se odreći komunističke svijesti te državne ekonomije, samoupravljanja i mržnje prema privatnom vlasništvu. Političari bez ideja i programa ne bi smjeli biti u politici, a takvi su svi sadašnji političari u RH. Politika nije besmisleno brbljanje na televiziji, nego osmišljanje razvoja donošenjem razumljivih, pravednih i razvojnih zakona za državu i za građane.
    Srećko Radović, Vir

    Dakle nisam ja autor ovog teksta, ali nažalost nije niti naš predsjednik Lijepe naše (RH) dr. sc. Ivo Josipović već, meni nepoznati gospodin, Srečko Radović i Vira.

  18. Lumbardian says:

    Sve se svodi na nas same. Neuredni smo, nešesni. Treba malo vodit računa o higijeni mista, ne radi stranaca nego radi nas samih. Ne upirat prston u jude nego svaki uspješni poduhvat na uređenju ili čišćenju mista javno oglasit. Transparentno. Zvonit na sva zvona. Onu nagradu za najlipšu jarulu, vrtal, okučnicu učinit glamuroznom, dat malo spektakla, okupit jude, doni kojega profešura hortikulture, doktora kemije, stručnjaka za otpad. Feta pršuta, bokun slajkega, botilja vina, klapica, mužika ako treba… Onda se tu razgovara, razmjenjuju mišljenja, nešto ostane u glavi, gre se naprid.
    Što se tiče Kokojevice, to je druga sfera di je pojedinačno teško utjecat. Tamo radi Država, Županija, Opčina. Bez obzira što će tamo biti, po mom mišljenju bit će to neki polovični kompromis.

  19. i onako u selu judi umiru samo od raka i karcinoma…. pogledajte malo ….

  20. citiram: Rosalie David sa Sveučilišta u Manchesteru u Velikoj Britaniji smatra da u prirodnom okolišu nema gotovo ničega što bi uzrokovalo rak. ‘Rak je vjerojatno bolest koju su stvorili ljudi zagađenjem te promjenama u prehrani i načinu života’, objasnila je.
    a cili tekst je ode http://www.tportal.hr/scitech/znanost/91708/Rak-je-bolest-koju-smo-sami-stvorili.html

  21. Ja bi otiša još i dalje. Čovječanstvo je u biti rak za ovu planetu.

  22. Ne bi reka Henri. Nemoguće. Uzmimo činjenicu da su na kugli zemaljskoj dinosauri živili gotovo 200 milijuna godina. U usporedbi s tim, znanstvenici pretpostavljaju da čovik zemljom šeta 1 najviše 2 milijuna godina. Dakle dinosauri su živili od nas 100 puta duže, a danas je od njih ostalo hrpa okamenjenih kostiju. Skoro kao da nika i nisu postojali.
    Rak je bolest koju čovik kad dobije teško je se rješava, mnogi i umiru od nje, a neki ostaju bez djelova tijela da bi se spasili. Za zemlju čovječanstvo je laganija virusna upala grla, koja traje 1-2 dana. Dakle kad imunološki sustav zemaljske kugle upozori istu da se je nakotilo neke beštije u njenon grlu, zemlja če vazest pinjulu češnjaka, popit će jednu rakijicu ili malo toplega čaja s limunon i medon, nakašljat će se, hreknut i prdnut, i za milijun godina svi tragovi življenja čovika na zemlji biti će duboko zatrpani pod zemljon, a prirodni sustav ravnoteže ponovo uspostavljen, a naša planetica zdravako dren.

  23. Lumbardian says:

    – Ipak bi reka: “Da Henry”. Čovječanstvo je rak za ovu planetu. U ovom trenutku kojeg nazivamo sadašnjost – prezent, mi smo opasne bakterije, virusi. Pritvorili smo se u neizličivu rak-ranu našin načinon življenja. Postali smo termiti u vlastitoj kući, žohari, štakori. Iako smo kratka sekvenca, nekakva sekundica u 5 000 000 000 (milijardi) godina zemaljskog vijeka, a manji smo od bijedne amebe u usporedbi sa svemirom, u stanju smo napraviti takav kaos u ekologiji da će nas konačno ovaj planet otpuhati ko da nas nikad prije nije ni bilo i to puno prije vrimena.U tome i jest caka. Malo ćemo poškakjat Zemju a ona će nas otrest ko beračica masline. Na neizbježno ne možemo utjecat (meteori, vulkani ili neke druge katastrofične okolnosti) ali zašto nebi šetali Zemljom još 2-3 milijuna godina ili više ako se može. A tek prije par stoljeća je Galileo reka: Epur si move, Magellan je oplovi Zemlju a Newtonu je pala čuvena jabuka na glavu. Lumbarjani su mirno sadili rasad, hitali ribu i pili domače crno poslin obida.

Speak Your Mind