Karta skrivenog blaga

kartaOvoga petka, 5. lipnja 2009., u 20 sati, Udruga Bašćina poziva vas na predstavljanje karte Kulturno-povijesni vodič kroz Lumbardu. Kartu, u čijem su stvaranju sudjelovali Robert Vegar, Tonka Lujanac, Sanda Hančević, Valerija Jurjević, Milka Batistić, Neven Fazinić, Maja Šestanović i Ivana Pamuković promovirat će dr.sc. Roko Markovina, u lumbarajskoj Kino sali Levant. Primjerci vodiča te će se večeri prodavati po promotivnoj cijeni.

Comments

  1. Moram pohvalit Lumbarajski vodič i sve autore koji su sudjelovali u stvaranju vodiča. Orginalnost 5, trud 5 jednostavno sve 5…Svaka čast!

  2. Lumbardian says:

    Di ću ga ina za kupi? U TZ ga ni vragubokun.

  3. Lumbardian says:

    Još nisan uspi ina vodič. Čujen da se spominje pancratium. Dok ne pročitan samo ću re da je u crvenoj knjizi označen crvenin štampanin slovima CR što znači da je kritično ugrožen. Za razliku od lale koja kao da je pala s neba, pancratium je pravi lumbarajski starosjedilac još od odledbe a možda i od prije. Pisat ću još u par navrata, osin o onin “afrodizijačkin” svojstvima koja mu mogu samo štetit. A čini mi se da Henry ima prekrasne fotografije. Henry ! nemoj se jidi na mene. Ja bi hoti klapu a ti curu na štangu. Ko je njima kriv što se neznaju odluči za vrstu turizma. Nemaju strategiju.

  4. Lumbardian says:

    Pancratium nahodimo po cilemu sjevernom sredozemju. Ali samo na pržini uz more jer podnosi sol. Dakle u fragmentima ( na ostacima sipina iza ledenog doba ) i usuda je opasno ugrožen. Kad je po Lumbardi hodi kremenko, plaže su bile čedne i sritno je živi uza svaki žal. Onda su došla nika plemena što su naučila kova sikiru i bitilicu od gozja. Sve su iskrčili i užegli, donili žito i kozu, počeli gradi meje… Pancratiumu je ostajalo sve manje mista. Situacija je kulminirala pronalaskom mišalice za beton i pojavon turizma. Danas je ostalo jedno bogatije stanište za koje bi svaki lumbarjani mora zna i za koje mislin da je umjetno. Ja znan za još jedno divjo misto, a možebi hi ima još nekoliko. Nastavak za koji dan.

  5. Lumbardian says:

    Taljani kažu džiljo (giglio), pa je ko odatle žilj ili ljiljan. To je u stvari cvit svetega Antonja (Padovanskoga), simbol čistoće i nevinosti. Žilj pribili je opivan i u staroj čakavskoj poeziji. Opojna je mirisa i cvate upravo sa. U Lumbardi starije žene neznaju za oblik “žilj”. Taj oblik nan se nameče i za pancratium. Možda neman pravo, ali pita san masu žena i nijedna nezna. Misle da se radi o žilavom žilju. Pitajte svoje babe i rezultate dajte Baščini. Najinteresantnije je to što pancratium ne spada u ljiljane nego u sunovrate pa je srodan visibabi i narcisu. Visibaba je vjesnik proljeća, a pancratium jesenske zriobe i trganja. Evolucija je tu napravila nekoliko čuda o čemu ću kasnije. Usput – pancratium u HR živi na Biševu, Visu, Peliscu, Mlitu i Jakljanu. Normalno i u Lumbardi.

  6. Lumbardian says:

    Pričekat ću da pancratium procvate. Oprašuje ga jedan nočni leptir i tomu je prilagodi vrime otvaranja cvita. Zato tamo nebi valo stavi javnu jer ga pčela izgleda nemože oprašiti. Doznat ćemo i kakav je plod. Tu romantičnu priču o suživotu cvita i leptira bilo bi lipo popratit Henryjevin slikama. I romantičnon mužikon Dore Pejačević ( Blumenleben Op. 19 ) Jer cvit je baš ono prekrasan.

Speak Your Mind