Još jedna kiparska rođendanska

atelier-1930-mDanas je rođendan Frana Kršinića, kipara. Rodio se u Žabnjaku 24.7.1897, u kući koju je sagradio njegov djed. Majka je bila Marija Dračevac, a otac Roko Franje od Kršnića Tindira. Bio je prvo dijete mladih roditelja, poljoprivrednika i kamenara. Kako su tada Lumbarđani dobro zarađivali vadeći i obrađujući kamen, Roko je poslao sina u zanatsku kamenarsku školu. Frano se iskazao kao talentiran, pa je krenuo u Zagreb na Obrtnu školu. No, nije bilo više mjesta, te je produžio do Češke i čuvene zanatske škole u Horicama. Dobro školovanje za kamenoklesara je otkrilo kiparski talent, pa je Frano usred Velikog rata odlučio ostati u gostoljubivom okružju i studirati kiparstvo u Pragu. Izbjegavajući mobilizaciju zarađivao je klesanjem, te je uz dobre profesore puno naučio. Diplomiravši 1920. brzo se vratio u novu državu, malo u Zagreb, pa u Zemun. Napravio je desetke kipova, izložio na nekoliko izložbi, te je brzo bio zapažen. Meštrović ga je pozvao u Zagreb kao učitelja klesanja na Višu školu za umjetnički obrt, pa je od jeseni 1924. učitelj mladim kiparima. Puno je radio i gradio svoj izraz, stvarajući oblike koji su bili prepoznatljivi i dopadljivi. Sa tridesetak godina je bio siguran da je našao sebe, pa je dobro zarađujući polako i mirno gradio svoj kiparski svijet. Dobar u modeliranju pune plastike, otkrio je u ženskim aktovima pravu temu koja mu je omogućila da iskaže svoje klesarsko umijeće. Tako je u pola stoljeća modeliranja i klesanja izradio nekoliko stotina kipova, postavši prepoznatljiv i cijenjen u jugoslavenskom kiparstvu. Nekoliko radova finoćom linije i skladnošću oblika ulazi u sam vrh evropskog figurativnog kiparstva 20. stoljeća: ›Meditacija‹, ›Majčina igra‹, Kod kupanja‹.

Radeći isključivo u atelieru na Likovnoj akademiji u Zagrebu, ljeta je provodio u Lumbardi ribajući i uživajući u moru. Iako nikada nije zavirio ispod površine, dobro je poznavao što se krije uz dno i koja se lovina gdje može očekivati. Tako je rodno selo ostalo mjesto užitka i obnavljanja snage za zagrebački rad, kao neki tihi izvor nadahnuća i lijepih prizora. Današnji podsjetnik na to je njegov najbolji reljef, ›Ribari‹ iz 1931, postavljen sedamdesetih godina na zapadnu reprezentativnu fasadu Doma.

Jednom je poslao ocu u Lumbardu album sa fotografijama svih nastavnika na Višoj obrtnoj školi, pa tu sličicu ovaj put prigodno pokazujemo: ›Svom Tati Frano 1931‹.

Comments

  1. Lumbardian says:

    Baš mi treba ovakva biografija. Sa malo onomastike (već je korčulanima suvišna) boje razumiš velike lumbarjane. Tako možeš idealizira svoju Lumbardu, stvara mističnu sliku tega starega svita. U sebi. I bit ponosan. I znat objasnit. Bravo.

  2. hranitelj tijela says:

    alo webmajstori, danu napišite dvi tri riči o veeeeeelikoj zvijezdi toniju cetinskemu koji se ne može ni u Lumbardu po okupa bez tjelohranitelja
    ima za to lipa lumbarajska poslovica. a jada…
    bitno da su plemenske tetovaže po rukama

    • Molim vebmajstora da ovom glupanu obriše post!!!jer nema ljepše riči za njega!!!!

    • Stvarno lipo molim webmajstora da obriše ovaj komentar, jer me sram da može netko od “naših” bit tako primitivan!!!

  3. a ste sigurni da su to meni tjelohranitelji? i mislim stvarno, što to koga briga?

    • mikica says:

      a i to što si reka.Tony je prin nego je doša ima koncert u Splitu i Dubrovniku pa morebi su njegovi iz benda hahhahaha a i da su tjelohranitelji pa šta onda majko… Ovi cajkaroši mi stvarno dižu paru sa glupin izjavama….

  4. i baš se zure inaša za ostima probost titotovu sliku koja je osvanula na konzumu a? i to stari? neka proje vrimena i sanaderovu će isto
    to je oti mot

    • U Lumbardi
      na Kortu oj žala,
      ostima su
      izboli Maršala.

      Ive Zure
      i dva pomoćnika,
      šujkali ga
      kako razbojnika.

      Jadan Joze,
      što si nan dočeka,
      glavni te se
      činovnik odreka.

      Mlatili ga
      kako hobotnicu,
      a pod njin su
      odgojili dicu.

      Bužali ga
      u justa i glavu,
      učinili
      rabotu su pravu.

      Nakun metle
      ofendilo ga po ruci,
      jadan Tito
      sada si na muci.

      Pa je zaja
      osti oj stolara,
      kala ga je
      iz gori do trotoara.

      I kako je
      iskapula strehu,
      nastavi je
      mlati ga po tlehu

      Buža si ga
      i moraš se stidi.
      Životinjo,
      puno ti je vridi.

  5. dječak says:

    meni komentar ne smeta samo mi nije jasno čemu ta vrsta komentara ispod posta o Franotu Kršiniću. Možda kao paralela o stvarnim i umišljenim veličinama?
    a kad već pilaš webmajstore da urgiraju, baci pogled na ovo pa neka i tamo učinu da se izbriše

    “Onda sam otišo do Radio Dalmacije i tamo unutra sjedi Toni Cetinski na kauču i pije kavu, a kraj njega su ogromna dva nabildana istetovirana lika i nose tenisice one neke koje imaju rupe u džonu. I reko pa je li zbilja moguće da Toni šeta u podne po Splitu s dva tjelohranitelja, pa je li to potrebno. Shvaćam da Sanaderu trebaju, ali Toney eeej
    plemenske tetovaže eeej šuplji džonovi eeej ”

    http://www.djecaci.net/

    dakle primitivci koriste moć neta ma di god se nalazili a?

  6. Lumbardian says:

    Toni i jest zvijezda. Veličina u svon poslu. Po prodanin CD-ima. Po koncertima. Po temu kako piva. E, ka bi ja bi toliko velik u svon poslu. I pametan je čovik, pa duhovit, živi kreativac. I čini mi se da je muzički školovan. A zašto bodyquard ? Pa šalje poruku umišljenima da bar budu pristojni ako hoće razgovara ili popi piće sa njin. Samo pustimo čovika na miru. Nemomo ga zalati.

  7. di je Tony ta pop-zvizda, di ste ga vidili da mu uši izvučem, njemu i toj njegovoj dvojici mulaca… jope ću hi mora’ ispešta…

  8. Lumbardian says:

    Me meni. Medo Brundo. Junaka rodila mater lumbarajka. Viteza. Don Quijotea. Ajuto !!

  9. Điđi says:

    Koji primitivizam, samo se duboko nadam da je posljedica neke dječje nezrelosti a ne odraslog čovika….

Speak Your Mind