Gorak finiš “Krstulovićevog” Grka

Nekako smo u periodu jeseni, vina, degustacija, a i tema nije bila dugo na tapeti na našemu portalu, pa je red da ju malo oživimo. Neki dan mi tako padne u ruke knjiga Ante Krstulovića „Vina Hrvatske“ i naravno nakon što sam provjerio što piše o mojim najdražim buteljama i njihovim “sadržajima”, morao sam ne samo zbog omiljenosti već i zbog kraja i zavičaja pogledat što on misli i kaže o Grku.  I eto prenosim u slici u jasnoj rezoluciji sve što sam i ja vidio uživo, i svaka mu je na mjestu. No ipak taj pečat zadnje rečenice meni osobno nikako nije sjeo. Imali smo ako se sjećate već žučnih rasprava o ukusima, o Grku i vinima  općenito i taman kad se slegla prašina opet se pojavi riječ kontraverze. Definitivno da Grk kao i mnoga vina ima svoj put prema naprijed i prostor za unaprjeđenje. Prostora  za naprijed ima uostalom i Plavac koji je kod nekih vinara (op.a. Zlatan Plavac grand Cru), već dostigao gotovo kultni status, a po mišljenju mnogih vinskih kritičara  ta sorta još nije ostvarila svoj pravi doseg. Grk, reći će neki u Lumbardi, je pomalo kontraverzan, no ako samo nabrojim da je Bire bio prvak županije u kategoriji bijelih vina 2007., da je Saša Špiranec ocijenio Cebalov Grk, u svome vodiču za 2009, kao izuzetno kvalitetan, a tu su još Zure također sa priznanjima, te Popić kojeg na žalost nisam još kušao, a kojega se također hvali. Fides je omiljen kod nekolicine mojih poznanika, a eto neki dan sam za ručak uz škampe (blago meni reći će neki) imao na stolu Grk Lovrić 2009. Meni, onako primjereno ohlađen bio je jednostavno izvrstan. Tako da eto, ne samo zbog lokal patriotizma, … al nekako me ova zadnja Krstulovićeva rečenica žulja i daje na zagorski kiseliš (bez namjere da uvrijedim zagorsko vino). Pa eto načinjem temu uz  želju da stavovi o tome što vi volite i drugi prateći komentari budu pristojni, primjereni i argumentirani. Ne samo o Grku i Plavcu  već o vinu općenito. Na koncu, dosta ćemo ga i piti u nadolazećem periodu i sve preporuke su dobro došle.

Comments

  1. Evo ja sam jučer proba svoj Grk i ni loš, mada mu se hoče još dosta da se stabilizira. Neznam zbog čega ali ima sam prilike piti lumbarajski grk više proizvođača i čini mi se da stvarno ima više kiselina nego prije 4-5 godina. Jesam li ja to u zabludi ili ima nešto u tome?

  2. jel mozda zadnji komentar se odnosi na lozu,
    male prinose,puno rabote i td. sve mi se čini da
    autor nije ni procita sto pise povise te “zadnje
    recenice”

  3. Lumbardian says:

    Da, ono “nedostaci” se nikako ne odnosi na vino koje je od pamtivjeka djelovalo vrlo aperitivno. Snagom je podsječalo na veličinu samog trsa koji je nekad, dok je grk živio na vlastitom korjenu prije pojave filoksere, bio veličine manjeg stabla. Ozbiljan karakter vina odavala je i tamnija, ali kod dobrih vinara potpuno kristalna boja koja donekle podsječa na rum. Bila su ga “puna justa” – što je nekad bio jedan od glavnih opisnih sredstava naših starih. I tada su grk pili uglednici, krema društva: likari, advokati, slikari, celebrity a možda i sam Edward VIII. Ili čak Pil i Daz. Nedostatke u vinu se mogu tražiti jedino u harmoniji, jer naše suncem okupano grožđe stvara nešto manje kiselina. Oni pravi nedostaci su u prvom redu neredovita i neujednačena rodnost koja je nekad direktno utjecala na egzistenciju težaka. Međutim, danas svaki površni poznavalac zna da obilan rod samo u ekstremnim uvjetima može dati kvalitet. Tu je i pojam “terroir” koji nam je najshvatljiviji na primjeru plavca malog. Tako i grk sa lumbarajskih pijesaka a posebno iz Jurtina i Vododera gdje je skoro sasvim izumro, daje te esencije skrivene biologu ili kemičaru za vino koje je bolje od grka recimo iz Smokvice ili Konavala na primjer.

Speak Your Mind