Tako je zvučala naruđba jednog prijepodneva ne tako davno u jednom kafiću na Makarskoj rivijeri, kada sam saznao što sve dotični nude. Prije nego što se iPad uopće službeno pojavio u Hrvatskoj, vlasnik lokala se potrudio da već bude korak ispred ostalih i skrene pažnju na sebe. Vidimo eto da je u tome uspio, a privukao je zasigurno i još jedan broj konzumenata koji su novine već zamijenili ovakvim napravama (osobno još uvijek više volim miris papira) ili koji će dat djeci da igraju igricu (npr. voze formulu) i puste ih tako da popiju piće u miru. Slučaj je definitivno specifičan vjerojatno i za nešto šire razmjere od same Dalmacije. Vratilo me sve to nekako u razmišljanje o vremenu rođenja Lumbardanet-a, tamo negdje u kolovozu 2005-e, kada je prvi seoski web meštar uveo i prvi javni internet u selu. Bila je to ISDN veza u Boriku sa jedan do dva kompjutera (češće jedan nego dva) , a tada je u principu i nekako počeo prvi val internetizacije Lumbarde. Gledajući danas pet i po godina kasnije, internet je postao sastavni dio našeg života: informacija, zabava, posao, kanal za upoznavanje, turizam, naturizam, da ne nabrajam. Čeka se vjerojatno još trenutak da internet postane kao struja. Da bude svugdje, a nigdje. Da se odma uznemirimo kada pukne veza i kada nam se poremeti funkcioniranje, isto onako kao i kada nam nestane struje za čitat, prat robu, svarit ručak, gledat TV i sl. Uostalom možda smo se tu već pomalo i našli. Eto sa tim mislima pitam se onako naglas kada će se i na kojoj lokaciji pojaviti prvi javni “besplatni” wireless u selu, jer dogoditi će se kad tad. A to je vjerojatno onda tek početak cijele priče.
I još nešto. Naravno da sam pitao vlasnika kafića sa iPad-om kako se ne boji da mu vrijednu napravu ipak netko ne odnese ili plati cijenom kave, na što mi je odgovorio da se ona neće davati tijekom sezone i da ju za sad koriste domaći i “pouzdani” gosti. Inače, eto još jednog kurioziteta (ili možda ne), najčešće posjećena stranica je teletex sa rezultatima kladionice
Za one koji se pitaju što je klapa Lumbarda radila u Sloveniji i kod koga je to bila, odgovor je koncert u organizaciji klape Lavanda iz Slovenije, a uz gostovanje još i klape Nava iz Orebića. Kako te tri klape zvuče zajedno uz popularnog izvođaća Rok Ferengja, pogledajte u prilogu koji su nam poslali domaćini. Hvala im!
Dakle Ljubljana na dan 26.11.2010. i pjesma “Laku noć svirači”!
Krenuli smo sa vinom, došla je i pjesma, pa se vraćamo ponovo na vino kako bi pokrenuli malo veselije predblagdansko raspoloženje. Nakon brojnih dana kiše, nestabilne struje i nekog općeg sivila, red je da se malo živne. Inaće, oni koji nisu u Lumbardi mogu uvik baciti oko na našu web kameru da vide situaciju na terenu, a eto još za usputnu informaciju možda je dobro spomenut da su temperature ovih dana redovito za 10-15 celzijevaca više nego na kontinentu. Kako bi na koncu spojili sjever i jug i podjelili muke i radosti zimskog vremena, pustili smo eto i malo snijega na Lumbardu. Obzirom na doba godine čini mi se i da je dobar trenutak da uputimo poziv svima koji imaju saznanja da nekome treba nekakva pomoć, pogotovo za moguće troškove liječenja i druge slične nepogode, neka nam se slobodno jave. Portal o kraju i zavičaju uvijek može dobro koristiti kao oglasna ploča za takve stvari, a to se ne odnosi samo sada za nadolazeće blagdansko vrijeme već kad god se ukaže potreba. Stoga stojimo na raspolaganju za svaku pomoć i inicijativu.
Neki dan sam pomalo skupljao podatke za nastavak brojki i slova iz turizma i naravno kako to obično biva, nametnu mi se druge brojke i slova i još štofa za aktualne teme (fali jedino malo vremena). Onda se usput još pojavi komentar “kozmsa” o malim prinosima i puno rabote, istekne k tome još i anketa o maslinama i eto tajminga za objavu sažetka. Anketa o prinosima maslina pokazala je otprilike ono što ste vjerojatno imali mogućnosti i čuti uživo, a to je da su postoci ove godine bili dosta mali. Oko 43% glasača izjasnilo se o prinosu ispod 13% što je baš negdje u skladu i sa onim što možete čuti i uživo od ovogodišnjih berača. Govoreći o urodu i prinosima imao sam tako priliku preko DZS-a doći do nekih podataka koji se zbog izmjene procedura i usklađivanja sa EU više ne objavljuju, ali eto sigurno će vam biti zanimljivo da je Dubvrovačko-neretvanska županija u 2006. godini imala prirod po stablu 20,6 kg što je gotovo dva puta više od hrvatskog prosjeka od 11,6kg te godine. Prinos je u županiji tada bio taman u skladu sa hrvatskim prosjekom 14,31%. Godinu dana kasnije, 2007. koju pamtimo i po dobroj godini za vino (barem što se naše županije tiče), prinos na masline je bio još bolji 15,63% (hrv. prosjek 13,44%) uz generalno još bolji urod po stablu masline. Zaključak: Županija broj jedan za uzgoj maslina barem što se navedenih podataka tiče. Svakako ćemo ovu statistiku elaborirati malo šire u nekom drugom postu.
A sad vino, jer to je uz pjesmu ipak nekako tema mjeseca. Škrta zemlja, male površine,često teški tereni, puno manuelnog rada, sve nam je to poznato. Urod bitno manji, vino izrazito kvalitetno (ali i sa još puno potencijala), cijena ponekad zbog toga i malo poviša. To je nekako obilježje ovog podneblja općenito, a Grk se zasigurno uklapa u tu priču. Gledajući tako podatke za 2006., kada se može naći zadnji javni trag podacima po županijama, vidljivo je da su prirodi po trsu u Dubrovačko-neretvanskoj županiji sa 1,2 kg najmanji u državi gdje je prosjek 1,5kg. Međimurska se županija penje čak i do 2,5kg. Podatak od 1,2 kg odnosi se na ukupnu proizvodnju dok u obiteljskim gospodarstvima prirod ide čak ispod 1kg. U slučaju Grka vidjeli smo da zbog neoplođenih bobica grozdovi još dodatno gube, pa nije teško zaključiti da su prirodi po svemu sudeći manji i od županijskog prosjeka. Podaci za 2006. godinu nam govore i to da je naša županija na četvrtom mjestu u hrvatskoj po količini proizvodnje vina, a u hrvatskoj općenito u zadnjih deset godina broj hektara pod vinogradima narastao je za 21%, dok je broj trsova (danas 133milijuna), narastao za nekih 13%. Veliki rast proizvodnje se, reći će vam mnogi vinari u hrvatskoj, poklopio sa krizom i manjkom potražnje, al eto Lumbarda je čini se bar za sad zbog još uvijek relativno malih proizvodnih količina ostala nekako neokrznuta. Tako se barem nekako čini, u trenutku dok se neka naša vrhunska i nagrađena vina prodaju po akcijskim cijenama. Dovoljno razloga da nazdravimo (barem mi konzum-enti )!
Dobili smo najsvježije slike sa vrlo svježeg nastupa klape Lumbarda u Slovenskoj filharmoji i taman kad smo pomislili da će nam pofalit još samo zvuk za potpuni dojam, onda pojavio se i video.
Pa pogledajmo: “♪ Svirajte, pjevajte.. ♫ pjesmu ponesite ♪..♫
Temu o vinu samo ćemo nakratko prekinuti viješću da je u tijeku još jedna aukcija stare fotografije iz Lumbarde koju na ovom portalu još nismo imali prilike vidjeti. Iako je prikazana slika dosta mala, vjerujem da ćete brzo prepoznati o kojoj se lokaciji radi. Prodavatelj je izvjesni gospodin iz Labina, a polazna cijena prava sitnica. Od trenutka ove objave do kraja licitacije još 6 dana. Dok aukcija traje pratite nas redovito jer skupilo se dosta materijala za objave. Naravno to ne znači da nam i dalje ne šaljete zanimljivosti iz kraja, zavičaja, a i šire vezano za isti taj kraj i zavičaj. Hvala, oj srca!
Nekako smo u periodu jeseni, vina, degustacija, a i tema nije bila dugo na tapeti na našemu portalu, pa je red da ju malo oživimo. Neki dan mi tako padne u ruke knjiga Ante Krstulovića „Vina Hrvatske“ i naravno nakon što sam provjerio što piše o mojim najdražim buteljama i njihovim “sadržajima”, morao sam ne samo zbog omiljenosti već i zbog kraja i zavičaja pogledat što on misli i kaže o Grku. I eto prenosim u slici u jasnoj rezoluciji sve što sam i ja vidio uživo, i svaka mu je na mjestu. No ipak taj pečat zadnje rečenice meni osobno nikako nije sjeo. Imali smo ako se sjećate već žučnih rasprava o ukusima, o Grku i vinima općenito i taman kad se slegla prašina opet se pojavi riječ kontraverze. Definitivno da Grk kao i mnoga vina ima svoj put prema naprijed i prostor za unaprjeđenje. Prostora za naprijed ima uostalom i Plavac koji je kod nekih vinara (op.a. Zlatan Plavac grand Cru), već dostigao gotovo kultni status, a po mišljenju mnogih vinskih kritičara ta sorta još nije ostvarila svoj pravi doseg. Grk, reći će neki u Lumbardi, je pomalo kontraverzan, no ako samo nabrojim da je Bire bio prvak županije u kategoriji bijelih vina 2007., da je Saša Špiranec ocijenio Cebalov Grk, u svome vodiču za 2009, kao izuzetno kvalitetan, a tu su još Zure također sa priznanjima, te Popić kojeg na žalost nisam još kušao, a kojega se također hvali. Fides je omiljen kod nekolicine mojih poznanika, a eto neki dan sam za ručak uz škampe (blago meni reći će neki) imao na stolu Grk Lovrić 2009. Meni, onako primjereno ohlađen bio je jednostavno izvrstan. Tako da eto, ne samo zbog lokal patriotizma, … al nekako me ova zadnja Krstulovićeva rečenica žulja i daje na zagorski kiseliš (bez namjere da uvrijedim zagorsko vino). Pa eto načinjem temu uz želju da stavovi o tome što vi volite i drugi prateći komentari budu pristojni, primjereni i argumentirani. Ne samo o Grku i Plavcu već o vinu općenito. Na koncu, dosta ćemo ga i piti u nadolazećem periodu i sve preporuke su dobro došle.
I eto razvila se rasprava, a ista rasprava dala je štofa za sljedeći post, objavu, članak, kako god želite, koji će biti takav da ne remeti ritam i temu, već da ponudi neke odgovore na iznesena razmišljanja, pitanja, stavove i komentare. Dojam je ponekad zbog pasivnosti u komentarima, da je posjećenost portala jako mala i da se uglavnom vraća šačica ljudi koja ionako nema nekog posebnog utjecaja, a željela bi i ima nešto za reći, dok oni „bitni“ uglavnom ne mare i ne čitaju glas naroda ili barem onog dijela naroda koji se skuplja na našem portalu. E pa stvari su ipak malo povoljnije za sve nas. Posjećenost lumbardanet.com možete povremeno provjeriti na npr. www.cubestat.com tako da unesete ime našeg site-a ( a poslije možete provjeriti i vaše portale za turizam koji se hvale izvrsnom posjećenošću). Brojke su načelno procjena prosjeka dnevnih posjeta, ali nisu daleko od istine. Dakle dvjestotinjak redovnih posjeta dnevno nije malo za mjesto kao što je Lumbarda, a pogotovo kad se uzme u obzir da nam je ritam objava svaka 3 do maksimalno 4 dana, kao što ste vjerojatno primijetili ( a neki se od vas i u tome ritmu i vraćaju). Publika je dosta lojalna, dakle nije baš da dođe, ode i ne vrati se, a ta lojalnost se sa našim sve redovitijim objavama tj. našom lojalnošću, stalno po malo povećava. Naravno sve vas interesira tko je ta publika. Naša statistika nam ne omogućava da vidimo tko je tko i iz koje je kuće, čigov je i kakva su mu “krvna zrnca”, ali načelno vidimo koji gradovi nas prate. Nudim stoga u prilogu sliku Hrvatske sa krugovima čija veličina odgovara broju posjeta čisto malo za vizualizaciju (mjesec Studeni 2010). Lumbarda kao takva nije zaokružena, ali je zato Split najveći krug sa nekim prosjekom od 60-70 posjeta dnevno. Vjerujem da većina toga dolazi iz Lumbarde i okolice. Zagreb je drugi sa 20-30 individualnih posjeta dnevno (ljeti i u ranu nostalgičnu jesen bilo je i više), a onda idu Dubrovnik, i „mala“ ali uvijek vjerna Rijeka, itd.. Iz inozemstva vjerovali ili ne (a zašto ne bi vjerovali) vodi Slovenija, sa nekih desetak do petnaest naših saveznika iz Ljubljane i desetak drugih iz ostalih dijelova zemlje. Pozdrav Slovencima i hvala na ranijim i budućim doprinosima. Jaka je još i Njemačka, pa onda klasika: prekomorske USA, Kanada, Australija i Novi Zeland. Ja se nadam da sadržaj stranice iako ležeran nije baš bezveze, a to onda podrazumijeva i da ekipa koja je tu nije bezveze. Naprotiv, vidjeli ste da se javila naša komunalna, javio se Niko Perić, javio se kandidat za načelnika A. Bažika i ponudio tada i svoj program te aktivno odgovarao na pitanja, evo zatim svježije i TZO Lumbarda, pa TZO Orebić i brojni drugi. Zar stvarno mislite da nas načelnici i gradonačelnici ne čitaju?! Naravno kredibilitet portala i daljnja čitanost ovisit će o kvaliteti sadržaja, informativnosti i zabavnosti, a pogotovo konstruktivnosti i argumentaciji stavova, želja i pozdrava. Tako da bi za svakog kandidata i onog tko je na vlasti uvijek bilo dobro da načuli uši, ako misli ostat ili pak dobit izbore. Obratite samo pažnju ovih dana na www.dragenet.com kako su nabujali komentari kad je politika došla na dnevni red, a portal je tjednima prije toga djelovao kao da je u REM fazi. Da ja više ne davim sa brojkama i slovima, i da vratim dite materi i pravom dijalektu, a ne pravopisu, puštam na daljnju raspravu do sljedeće objave koju je ova preskočila. Eh da još nešto, ne znam koliko ste na fejsbuku, ali potražite nas pod lumbardanet.com i „lajkajte“ nas (btw mrzim taj izraz $&%#), pa ćemo-ćete biti još čitaniji, a usput možete si skinut ili dodat koju sliju.
Prekinuli smo zbog aukcije jednu potencijalno zanimljivu temu, na koju se nanizalo par komentara najavljujući malo širu raspravu uz još pokoju zanimljivu ideju za unaprijeđenje našega mjesta. U međuvremenu aukcija je završila, moguće i neslavno, a rasprava je pala što bi rekli neki ispod kolina. Kad nam se razglednica već nije vratila tamo od kuda je krenula, mi ćemo barem vratit raspravu “iznad kolina”, pa ako ste voljni možete još nešto dodat do sljedeće objave, a ako ste se ohladili nema veze, mi krstarimo dalje na laganom gasu kao i poznato društvance na slici, a posjećenost nam sve više raste. Sve za opće dobro. Portal je i dalje otvoren za vaše doprinose, tekstovima, kometarima, slikama, filmovima informacijama o rođenju, vjenčanju, te prijedlozima o čemu biste željeli da vas još informiramo ako smo u mogućnosti. Sve za dobrobit i napredak sela. Samo naprijed u listu komentara ili na lumbardanet@gmail.com I da , još nešto za današnji dan: Ne zaboravite Vukovar!
by Henry: Evo par konkretnih prijedloga za riješavanje aktualnih tema. Na primjer bilo je nedavno riječi o izgradnji šetnjice koja bi pratila obalu i time osigurala nesmetani pješaćki promet od Sutivana pa do Žala. Moj prijedlog se sastoji u tome da se od restorana Maslina tj. od zapadne granice općine Lumbarda uz glavnu i jedinu saobraćajnicu sa gradom Korčula uredi šetnjica za pješake i ujedno staza za bicikliste. Mišljenja sam da je ta šetnjica daleko važnija i u pogledu sigurnosti i u pogledu povezanosti od ove reprezentativne (koja bi možda narušavala sadašnji izgled) uz more. Pa ako to uspijete ostvariti onda planirajte dalje. Zbog brzine i načina na koji auta voze ovom glavnom saobraćajnicom (naročito ljeti) ja se nebih baš usudio šetati ili voziti biciklu na ovoj relaciji iako sam svjedok da mnogi turisti to rade. Drugi prijedlog je plan o kojem je već bilo govora, a to je izgradnja radionica za zanatlije (namjerno ne upotrebljavam frazu “industrijska zona” mislim da je taj izraz pretenciozan i nije realan). Ja mislim da je većini nas jasno da neke djelatnosti jednostavo nije moguće obavljati u isto vrijeme i na istom mjestu, a da ne dođe do konflikta. Tu mislim na turizam i obradu kamena, drva, metala, barkagradnja ili nešto slično. Moje logićno riješenje je da se svi zanati smjeste na lokaciji koja će biti izabrana od strane udruge SVIH zanatlija (čudno kako tako jedna udruga, koliko je meni poznato ne postoji, ako se varam želim biti članom te udruge) glasanjem. Meni je sasvim jasno da se od pojedinaca ne može očekivati da sami financiraju izgradnju radionica, stuju, vodu, kanalizaciju i naravno cestu pa sam mišljenja da to mora financirati opčina, županija, država ako joj je cilj napredak (zapošljavanje mladih generacija) i ubiranje poreza. Po ovome kakva je trenutačana situacija samo mogu zakljućiti da su ljudi koji nas navodno vode ili nesposobni ili ovo rade namjerno. Vjerojatno je puno lakše upravljati osiromašenim i gladnim pukom. Ali to je sad sasvim druga rasprava. Često susrećem turističke brošure koje opisuju Lumbardu kao malo “ribarsko” mjesto. Kako to da malo ribarsko mjesto nema ribarnicu (barem jedan banak) di se kulturno može kupit riba. Ovi prijedlozi i neki drugi po mom mišljenju nisu kritika, oni imaju za cilj moj doprinos ka boljem i skladnijem životu u ovoj maloj komuni. A sad par prijedloga moji spadaju u naučnu fantastiku. Svjedoci smo da u zimskim mjesecima padne dosta kiše (a ta voda jednostavno nestane), a ljeti smo na rubu suše (ovo spominjem zbog poljoprivrede-maslina). Moje logično riješenje je izgradnja umjetnog jezera (ako bi zbog isparavanja u ljetnim mjesecima gubili previše vode, onda podzemne rezervare) iz kojih bi se slobodnim padom navodnjavale masline i druge sadnice. Ulaganje u javne radove bila je politika koja je izvukla US iz Velike Krize. Od 1933 do 1938 New Deal, predsjednik Roosevelt. focused on what historians call the “3 Rs”: relief, recovery and reform. That is, relief for the unemployed and poor; recovery of the economy to normal levels; and reform of the financial system to prevent a repeat depression. Ja sam eklektik (uzeti ono najbolje u smislu ideje, metoda, stilova) tako da mi je savim svejedno dali je riješenje problema, američko, rusko ili kinesko, bitno je da FUNKCIONIRA.
I eto ga, stigli su rezultati za deveti mjesec, pa možemo već imati jasniju sliku kako će 2010-a izgledati u odnosu na prethodnu godinu. U posljednjoj anketi na temu iznijeli ste pretežiti stav da je ovogodišnja sezona bila nešto lošija od prethodne i imali ste pravo ako bismo već uspoređivali ovogodišnjih devet mjeseci u odnosu na cjelokupnu prethodnu godinu. Za Lumbardu je za sada zaostatak relativno niskih 1,5% što će se do konca godine malo stanjiti no podaci su već sada dovoljno mjerodavni. Gledajući četiri presudna mjeseca u godini iz podataka DZS-a da se primijetiti da su srpanj i kolovoz bili lagano bolji od prošlogodišnjih dok su predsezona i post-sezona nešto podbacili. Govorimo o stagnaciji i možemo možda biti nezadovoljni. Ipak usporedimo li rezultate našega sela sa susjednom „glamuroznom“ Korčulom stvari ne izgledaju tako loše. Korčula je posrnula 14% što će naravno donekle nadoknaditi do konca godine (ipak se za 2010 radi o periodu do konca rujna), no stvari nisu baš blistave kada se vidi da pad rezultata u glavnom gradu otoka traje u kontinuitetu već dugi niz godina. Orebić, šampion turizma ovog našeg trokuta, uz manji pad (otprilike 4%) još je uvijek relativno stabilan i naravno sa pola milijuna noćenja, mala je sila ove regije.
Pa krenimo redom: Lumbarda je kao što smo vidjeli u prvom članku na temu, a uostalom to i znamo, mjesto je od 1221 stanovnika i 2,11 postelja po stanovniku,te je po tome je parametru „najturističkije“ mjesto na otoku. Sezona pune popunjenosti je skromna od 45 dana, što je bila tema našeg drugog članka, a trend noćenja prethodnih godina relativno je stabilan. Rekordna godina (vidi graf na dnu teksta) bila je 2008. sa 124.650 noćenja, a najveći rast je zabilježen sa 2004 na 2005-u. (op.a. da li je to bila godina uvođenja paušala na porez?!). Broj noćenja po gostu u prosjeku je blizu sedam što se također jasno iščitava iz grafikona u kojem bi skokovit podatak za 2010. trebalo ipak uzeti sa dozom rezerve jer se ipak radi o prvih devet mjeseci. Udio hotelskog smještaja u ukupnom broju ležaja u Lumbardi je manji od 30%. Zanimljiv je također podatak da se broj ukupno prijavljenih ležajeva (prema DZS-u) u Lumbardi nije mijenjao u posljednje tri godine.
Korčula, grad (općina) od gotovo 6000 duša, sa 1,09 ležaja po stanovniku, rekorder je otoka po broju noćenja (u 2009. to je 337.741). Preko 40% ležaja općine nalazi se u hotelskom smještaju i pripadajućim kampovima, tako da nije daleko od istine svojevremena izjava na HRT-u jednog korčulana, da tko kupi HTPK kupit će i pola Korčule. Mogli bi dodati i još gomilu dugova. Poslovanje HTPK kao što je svima već poznato, godinama je već izuzetno loše, što se može vidjeti već iz brojnih komentara gostiju, pa tako i cijeli turizam općine uvelike trpi. Od rekordne 2006.-e broj noćenja smanjio se gotovo za trećinu, a za sada nema signala da bi se trend mogao uskoro promijeniti. Vidjeli smo u prethodnom članku na temu da je sezona pune popunjenosti od 52,7 dana u općini Korčula ipak nešto duža nego u Lumbardi, no zanimljiv je podatak da turist u gradu provede najčešće manje od 4 noći.
Orebić kao šećer za kraj. Orebeach je općina od 4165 ljudi, manja dakle od Korčule i veća naravno od Lumbarde, a broji više gostiju od dvije navedene zajedno. Rekordna godina 2009.-a, sa 565.314 noćenja činila je gotovo 136 noćenja po glavi stanovnika. Više od rekordne korčulanske ’06-e sa 66 noćenja po stanovniku i lumbarajske sa 102 noćenja po stanovniku. Trend Orebića je stabilan, sa također izraženim skokom iz ’04 na ’05 kao u Lumbardi, a najveći je kuriozitet trajanje noćenja po gostu koje je za jedan dan duže od punog tjedna. Za sljedeći put ću morati provjeriti jesu li pretežni gosti u Orebiću Rusi jer za njih je poznato da ostaju dulje od prosjeka ostalih. Grafikoni u prilogu, a nastavak priče slijedi…
Kao aneks ovome članku dužan sam odgovor Lumbardijanu za kameru tj. aparat koji koristim za slikavanje i snimanje sadržaja za portal o kraju i zavičaju. Dakle fotke i snimci kao recimo ovaj u gornjem desnom kutu, prozvod su malog Panasonic Lumix ZS3 kojeg sam uzeo taman negdje u ovo vrijeme prije godinu dana i još me ne napušta oduševljenje. HD, široki objektiv, zoom x12, zumiranje moguće tijekom snimanja, stereo zvuk, user friendly”itd, itd. Što je najbolje aparat stane u džep od jakne, dakle bez borši, šaržera i sl. Pa eto ako su Canon i Nikon, BMW i Mercedes za fotoaparate općenito ja bi rekao da je Lumix Porsche u kompaktnoj klasi. Danas se već nudi noviji model ZS7 (integriran GPS), a na amazon.com koji ima neku zanimljivu politiku izlaska ispod cijene preporuke proizvođaća može se u ovome trenutku naći za simboličnih 258 USD. Kasnije možda čak i poskupi kao prethodni (moj) model. U Europi je to model Lumix TZ10, u Hrvatskoj naravno duplo skuplji nego u US, dok je u EU koliko vidim cijena negdje na pola puta (Lumix TZ10). Osobno sam svoj model naručio preko prijatelja pomorca iz USA uz memorijsku karticu od 8 GB (sasvim dosta), al eto dobra je opcija za takve stvari ako imate nekog u Sloveniji ili možda u Njemačkoj, dok se ne dočepamo Unije, pa da imamo bar neki benefit. Toliko o “makinji”,a za kraj snimke zagorske viteške igre; snimka 1 i snimka 2
konzumenata koji su novine već zamijenili ovakvim napravama (osobno još uvijek više volim miris papira) ili koji će dat djeci da igraju igricu (npr. voze formulu) i puste ih tako da popiju piće u miru. Slučaj je definitivno specifičan vjerojatno i za nešto šire razmjere od same Dalmacije. Vratilo me sve to nekako u razmišljanje o vremenu rođenja Lumbardanet-a, tamo negdje u kolovozu 2005-e, kada je prvi seoski web meštar uveo i prvi javni internet u selu. Bila je to ISDN veza u Boriku sa jedan do dva kompjutera (češće jedan nego dva) , a tada je u principu i nekako počeo prvi val internetizacije Lumbarde. Gledajući danas pet i po godina kasnije, internet je postao sastavni dio našeg života: informacija, zabava, posao, kanal za upoznavanje, turizam, naturizam, da ne nabrajam. Čeka se vjerojatno još trenutak da internet postane kao struja. Da bude svugdje, a nigdje. Da se odma uznemirimo kada pukne veza i kada nam se poremeti funkcioniranje, isto onako kao i kada nam nestane struje za čitat, prat robu, svarit ručak, gledat TV i sl. Uostalom možda smo se tu već pomalo i našli. Eto sa tim mislima pitam se onako naglas kada će se i na kojoj lokaciji pojaviti prvi javni “besplatni” wireless u selu, jer dogoditi će se kad tad. A to je vjerojatno onda tek početak cijele priče.
koji ima neku zanimljivu politiku izlaska ispod cijene preporuke proizvođaća može se u ovome trenutku naći za simboličnih 258 USD. Kasnije možda čak i poskupi kao prethodni (moj) model. U Europi je to model Lumix TZ10, u Hrvatskoj naravno duplo skuplji nego u US, dok je u EU koliko vidim cijena negdje na pola puta (
). Osobno sam svoj model naručio preko prijatelja pomorca iz USA uz memorijsku karticu od 
(sasvim dosta), al eto dobra je opcija za takve stvari ako imate nekog u Sloveniji ili možda u Njemačkoj, dok se ne dočepamo Unije, pa da imamo bar neki benefit. Toliko o “makinji”,a za kraj snimke zagorske viteške igre; 
Entries (RSS)