Zbogom don Pero

Prije nekoliko dana na blagdan sv.Roka,zaštitnika župe Lumbarda,kada je predvodio svetu misu i procesiju,od župe se zbog odlaska u mirovinu oprostio don Pero Butigan,kojega će zamijeniti novoimenovani župnik Lumbarde don Vlado Markić( do prije par dana bio župnik u Trpnju i Donjoj Vrućici),koji će voditi i župu sv.Nikole u Račišću.
Naš sugovornik (više monologom) don Pero Butigan se rodio u selu Gradac(zap.Hercegovina) l6.ožujka 1935.godine od oca Nikole i majke Ive Maslać,kao najstarije dijete od njih desetero, sedmero braće i tri sestre.Po priči pokojnog oca prezime Butigan je po potomku s Mljeta koji je davno u našemu mjestu otvorio butigu (kako pravi Butigan). Don Pero je pučku školu pohađao u Hutovu, kroz najteža ratna vremena.Klasičnu gimnaziju u Dubrovniku (1948-1956), teološki studij u Zagrebu (1956-1964),zaređen u Dubrovniku na blagdan svetih Petra i Pavla 29.lipnja 1963. g.,zatim JNA dvije godine u Travniku, i ređenje 1963 s prvom mladom misom u svom mjestu Gradcu. Zatim je nas nekoliko mladomisnika biskup Butorac poslao na usavršavanje,prisjeća se don Pero Butigan.
Prvo je bio župni pomoćnik u Zaton Doli,potom župnik Maranovića na otoku Mljetu,i 21.8.1964.prelazi u Mandaljenu uz dodatnu župu Brgat i kapelaniju Postranje. Kao župnik u Mandaljeni sudjelovao u proslavi 700 godina župe,i sjeća se dječaka,kasnije mladomisnika,kapelana i župnika don Frana Kuraje(sadašnji župnik u Korčuli) kojega sam i pričestio i krizmo,i skupa smo dospjeli na otok Korčulu.Ja za župnika u Velu luku a don Frano mladi kapelan počeo u Korčuli.
Nakon 4 godine služenja u Veloj luci,naš sugovornik dolazi 1991.za župnika u Lumbardu,i to baš na najveći blagdan sv.Roka zaštitnika župe i općine.Prvih mjeseci potvrđivanje kod vjernika,koji su još tugovali za tada preminulim dugogodišnjim župnikom don Jozom Azenićem.Ja iz obitelji od desetero djece zadnjih godina doživljavam veliki preokret.Unazad nekoliko godina (ne samo u Lumbardi)sve je manje rođene djece,a sve više umrlih (ove godine dvojica krštenih a 10 pokojnih).Nakon smrti legende župe don Joza,uselio sam u stan koji je u sklopu crkve,da bi mi vjernici 2000.g. uredili i crkvu i stan,i dvorište.Uz redovite dužnosti župnika(nekoliko je godina bio i korčulanski dekan)vodio i školski vjeronauk u Korčuli i Lumbardi gdje je ulagao dodatni napor na okupljanju mladih,s njima uz crkveni zbor postavio i dječji.Trudio se svakome biti na usluzi,sa smiješkom dočekivao,više puta i s općinskom upravom i raznim kulturno-zabavnim i sportskim institucijama trajali međusobni razgovori i zaključci za mirniji život.
Na oproštaju od Lumbarde don Pero Butigan nam je bio sugovornik, u dnevnoj sobi, bio iskren, na momente tuga ali i radost uz sjećanja dugogodišnjeg služenja Bogu i narodu. Lumbarda je zadnjih godina svojevrsna turistička atrakcija, preuredile se mnoge stare kuće i konobe, izgradile i nove, uredile se plaže, okoliš, šetnice, groblje, sakralni objekti, komunalna infrastruktura, nabraja don Pero, tako da je primjetan materijalni napredak, a duhovni po obećanju mlađih se neće unazaditi. Don Pero im je zahvalno poručio: Sve ovo što je ućinjeno vaš je trud. Prije odlaska iz Lumbarde obići će sve obitelji s malom djecom i bolesnima,poželjeti im uz Božju pomoć mirno djetinjstvo i ozdravljenje.
U ponedjeljak, 27.kolovoz 2012.g.don Pero Butigan napušta Lumbardu i otok,kreće prema Dubrovniku gdje će biti smješten u svećeničkom domu.Biskupiji je vazda potreban svećenik,kaže don Pero:Ako me zdravlje posluži mogu pomagati,ispovijedati i privremeno zamijeniti nekoga kolegu.
I mi smo mu na oproštaju poželjeli da ga Gospodin čuva i dok može da služi svojim vjernicima.
Tekst i snimak : Niko Perić

Speak Your Mind